Iako je Rusija mnogo moćnija od Bjelorusije, Lukašenko se pokazao kao tvrd orah, ipak on vlada Bjelorusijom još od 1994. i to čvrstom rukom.

Za razliku od svojih susjeda, Lukašenko nikada nije prihvatio slobodna tržišta i demokratiju, niti privatizovao državne fabrike u Bjelorusiji. Umjesto toga, on garantuje punu zaposlenost, po cijenu zagušenja produktivnosti. Bjelorusija nema oligarha, relativno malo svakodnevne korupcije i neke od najnižih stopa nejednakosti među državama nekadašnjeg SSSR.

Istovremeno, on je učvrstio moć prisilom, zatvorio rivale i novinare, gušio proteste i zaradio zapadne sankcije i reputaciju “posljednjeg diktatora Evrope”. Ipak, zadržao je široku domaću podršku održavajući adekvatan životni standard, osjećanje socijalne pravde i pristojnu javnu infrastrukturu.

Autoritarni model Lukašenka, međutim, oslanja se na ruske subvencije. U želji da održi dobre odnose sa saveznikom, Moskva je zadržala niske cijene prirodnog gasa i isporučivala jeftiniju sirovu naftu Bjelorusiji koja je prerađuje i prodaje po tržišnim cijenama.

U zamjenu, Lukašenko se zakleo na lojalnost Rusiji i sa njom ušao u vojne i ekonomske saveze. Ipak, “Unija država Rusija i Bjelorusija”, formalno formirana 1999, uglavnom postoji na papiru. U stvarnosti, Lukašenko je vješto igrao i sa Moskvom i sa Zapadom, unovčavajući geopolitički položaj svoje zemlje.

Ova ambivalentnost je uzdrmala Rusiju, ali je Bjelorusiji kupila vrijeme da dozvoli da se oformi pravi privatni sektor. On sada čini polovinu radnih mjesta i stvorio je srednju klasu koja cijeni težak rad i obrazovanje, prenosi “Ekonomist”.

Nedavna anketa pokazuje da Bjelorusi prije svega žele da njihova vlada stvori uslove koji će im omogućiti da zarađuju novac. Lukašenko je pokušao da to uradi, postavljajući bivšeg bankara da vodi vladu i obećavajući da će promovisati digitalnu ekonomiju.

Iako Lukašenko i dalje maltretira opoziciju, čini se da je postao tolerantniji prema civilnom društvu, kojem je čak dozvolio i određenu dozu kritike. Međutim, on to sve radi uglavnom iz straha od Moskve.

Ruski sukob sa Ukrajinom je Bjelorusiju učinio dodatno ranjivom. Lukašenko je odbio da prizna rusku aneksiju Krima i dalje ima dobre odnose sa Ukrajinom.

Nakon što je izgubila moć u Ukrajini, Rusija sada želi dublje da integriše Bjelorusiju, pozivajući se na te uspavane sporazume iz 1990-ih. Putin smatra da bi Bjelorusija mogla da mu pomogne da zadrži vlast nakon njegovog sadašnjeg i navodnog konačnog predsjedničkog mandata do 2024. Ukoliko bi se, sa Lukašenkovim slaganjem ili bez njega, formirala prava unija, Putin bi mogao da preskoči ograničenja mandata u Rusiji, tako što bi postao predsjednik novog entiteta Rusije i Bjelorusije.

Putin je u decembru dva puta sreo Lukašenka i poslao svog premijera, Dmitrija Medvedeva, u Bjelorusiju. Govoreći novinarima da je “Rusija spremna ići dalje u izgradnji države Unije”, Medvedev je predložio da Rusija preuzme carinu, centralnu banku i sudove Bjelorusije.

Rusija je počela da nameće sve veći pritisak na Bjelorusiju, a jedan od njenih najočiglednijih načina da to učini jeste odluka Moskve da naplati isporuku sirove nafte po višim cijenama.

Lukašenko je najoštrije upozorio Rusiju da može da ostane bez saveznika ukoliko ne ponudi kompenzaciju za povećane cijene nafte. Odluka Moskve da naplati isporuku sirove nafte po višim cijenama koštaće Belorusiju 11 milijardi dolara više u narednih šest godina, prenosi AP.

”Ako rusko rukovodstvo ostane pri toj odluci, njihov izbor će onda biti gubitak jedinog saveznika na Zapadu” – rekao je Lukašenko zvaničnicima.

Ovo je samo jedan u nizu njegovoh poteza kojima je pokazao da želi da prkosi Putinu.

On je odbacio ideju o tome da Rusija uspostavi vojnu bazu u Bjelorusiji.

”Ako neko želi da nas razbije u regione i natjera da postanemo dio Rusije, to se nikada neće desiti” – rekao je on u decembru ruskim novinarima.

Tada je Putinu poklonio džak krompira za praznike i potom rekao u šaljivom tonu da su se dosadili jedan drugom, prenosi CDM. 

Bjelorusija se zato okreće novi saveznicima – Kini i Zapadu.

Primamio je kineske investitore i sada se u Bjelorusiji nalazi veliki kineski industrijski park. Takođe, Lukašenko je nedavno ugostio veći broj američkih generala i diplomata.

On ne može da priušti formalni raskol s Rusijom, ali on se nada da će Putinu biti ruke vezane zbog rastućeg umora Rusa od vojnih akcija njihove zemlje.




(Lejla Trle)