Na početku ove godine je bilo problema oko nabavke vakcina, nije ih bilo dovoljno – ali situacija u američkim centrima za vakcinaciju se u međuvremenu kompletno promijenila. Sada je ponuda vakcina veća od potražnje. Sve češće se naime događa da raspoložive vakcine ne mogu biti iskorištene jer nema ljudi koji se žele cijepiti. I zato aktivisti, vlasti i poduzeća već neko vrijeme pokušavaju motivirati ljude da dođu na vakcinaciju – pa i neobičnim akcijama.

Vlasti američke savezne države Ohio svaki tjedan organiziraju lutriju – građani koji su se vakcinisali svake sedmice mogu osvojiti milion dolara. U New Yorku je krajem aprila svaka osoba koja je primila prvu dozu vakcine imala pravo na besplatni džoint. Maine je pokušao „privoljeti“ ljude da se vakcinišu podjelom besplatnih lovačkih licenci, a prije nekoliko dana je jedna akcija grada New Orleansa izazvala pozornost medija – za svaku ubrizganu dozu cjepiva građani su dobivali pola kilograma ljuskara.

Ali i u drugim dijelovima svijeta se prakticira brojne kreativne ideje kako bi se povećao broj vakcinisanih. U indijskom Rajkotu zlatari cijepljenim ljudima poklanjaju zlatne ukrase za nos, u Rusiji i Srbiji se dijele vaučeri za kupovinu u dućanima, a u rumunskoj Transilvaniji moguće je primiti vakcinu i u Drakulinom dvorcu – prigodno se vakcinisanim osobama dijele i diplome kojima se „verificira“ njihova "besmrtnost".

Iako su neki od ovih poticaja na prvi pogled skurilni, taj pristup nije nikakva novost. „Sličnih je akcija bilo već početkom 19. stoljeća, tada su ljude vakcinisali protiv boginja“, kaže medicinski historičar Malte Thießen. Ovaj znanstvenik iz Münstera u svom se istraživačkom radu bavi i historijom vakcinisanja. „I tada je vakcina bila nova, a skepsa dosta velika. Zato su vlasti dijelile prehrambene namirnice, poklanjale slatkiše ili čak medalje kao potvrde vakcinisanja, sve su to bili poticaji da se ljudi dobrovoljno vakcinišu.”

Skepsa protiv vakcinacije je stara kao i samo vakcinacija. I odavno je to veliki problem, kako kažu nadležne institucije. Već krajem 2018., prije izbijanja pandemije koronavirusa, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je saopćila kako je „nespremnost na vakcinaciju” jedna od deset najvećih zdravstvenih opasnosti u svijetu.

Razlozi za to su itekako raznoliki, tvrdi Thießen: „Na jednoj strani vakcinacija je u kontradikciji sa zdravim razumom. Nešto mi dakle biva ubrizgano u tijelo, nešto zbog čega u načelu mogu i postati bolestan, i to bi me onda trebalo zaštititi.“ Vakcinacija se često doživljava kao umjetna „intervencija“ u prirodni tok stvari, dodaje: „Postoje i neke teorije o tome da je za prirodni proces razvoja tijela bolje svojevrsno očvršćivanje, znači apsolviranje neke bolesti.“

A osim toga, kaže Thießen, mnoge su kampanje vakcinacije u industrijskim zemljama doslovno postale žrtve vlastitog uspjeha: „Mi danas zapravo živimo u eri imunizacije.“ Bez obzira radi li se o rubeoli, tifusu, dječjoj paralizi ili boginjama: „Iz naše je svijesti gotovo u potpunosti nestala teorija da su zarazne bolesti nešto opasno – i to upravo zahvaljujući tome što smo ih dobrim dijelom eliminirali iz našeg svijeta učinkovitim kampanjama vakcinacije 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća.“

Načelno, kako napominje Thießen, kod svih dosadašnjih kampanja vakcinacija uočen je udio od oko 2 do 5 posto apsolutnih osporavatelja: „S njima se mora živjeti, s drugima se može razgovarati.“ Na primjer uz pomoć prosvjećivanja i apela: „Ali u 20. stoljeću se sve više iskusilo da ljudi ustvari ne moraju uvijek doći na vakcinaciju, već da i vakcinacija može doći do ljudi“, kaže Thießen, "i to uz pomoć mobilnih timova, punktova za vakcinaciju u supermarketima ili u gradskim vijećnicama.“

Ili neobičnim akcijama kao što je provode gradske vlasti New Orleansa. U roku od samo tri sata podijeljeno je preko 60 kilograma jastoga, odnosno ubrizgano 125 doza vakcine: „To možda u prvi mah zvuči banalno i smiješno, pola kilograma jastoga  za jednu vakcinu“, priča Thießen. "Ali upravo to otkriva jednu važnu stvar: da su ljudi lijeni. I to opet na drugoj strani pokazuje: što je neki proces organiziran jednostavnije, on je i uspješniji. A upravo to je često i rješenje problema."

(Ajdin Balićevac)