Na prvi mah čini se da  će ova mjera izazvati velike gubitke za Putina,  ali koliko će ona stvarno uticati na Rusiju? 

Sama zabrana uvoza i neće toliko jer uvoz nafte iz Rusije predstavlja tek tri posto američkog uvoza sirove nafte i jedan posto ukupne sirove nafte koju prerađuju američke rafinerije. Za Rusiju je to predstavljalo tri posto ukupnog izvoza.

SAD imaju kapacitete da uvedu zabranu jer ne ovise toliko o ruskim energentima. Ali budući da su evropske zemlje do sada slijedile sankcije koje su uvodile SAD prema Rusiji postavlja se pitanje kako će Europa sada reagovati? 

Velika Britanija je već najavila da će uvesti zabranu i da će krenuti putem potpune neovisnosti o ruskim energentima. Ostatak Europe u velikoj mjeri ovisi o ruskim energentima i nema taj luksuz da uradi isto što  SAD i Velika Britanija koja svoju naftu dobavlja iz Norveške i SAD-a. 
Prema podacima  47% gasa koji je EU uvezla  prvoj polovini 2021. je upravo iz Rusije. 

Mjere o zabrani koje su uvele SAD bi imale veći značaj ukoliko bi se njima priključila i EU. Do sada, osim najave o pokretanjima procesa koji će voditi ka energetskoj neovisnosti nema konkretnih koraka, ali američki dužnosnici se nadaju da će kontinentalna Europa slijediti njihove korake.
Ali koliko bi to štete nanijelo Europi, a koliko Rusiji? Osim “dosljednosti” u praćenju  SAD-a uvođenju sankcija Europa ne bi imala nikakve koristi. Budući da ovisi o ruskim energentima najviše štete bi imali stanovnici  koji već sada osjete velika poskupljenja. 

Rusija s druge strane ne bi osjetila veći gubitak jer će “višak”, odnosno naftu namijenjenu Zapadu preusmjeriti na prodaju Kini i Indiji. 

Europske zemlje su se našle u nezvidnom položaju između uvođenja sankcija i brige o građanima koji su na udaru vala poskupljenja ne samo energenata nego hrane i svakodnevnih životnih potreba, a sve je izvjesnije da će se trend poskupljenja nastaviti i u sljedećim danima jer završetak krize se ne nazire.


(Mersad G.)