Ni ovaj put nisu jenjavala mišljenja teoretičara zavjera, koji su saglasni da se razlog za ovaj napad krije iza paravana dobro odigranih političkih igara i da se konačna ocjena, zamršenog i po svemu sudeći, zagontetnog stanja, može dešifrovati pod sintagmom: Teorija zavjere.

Da li se momenat za teroristički napad desio slučajno, baš u periodu kada slijede izbori u Turskoj, kada stanovništvu život sve više otežava i galopirajuća inflacija u zemlji , kada je na sceni teška ekonomska ali i politička situacija, i ono što je najbitnije, kada se, u izbornoj godini, iznenada počinju smanjivati tenzije prema Kurdima, kada  im ponovo, samo sada u nekoj novijoj varijanti i novijoj historiji obećavaju “Kurdistan” ? 

Kako su i zašto Kurdi, kao drevni narod, koji živi na području četiri zemlje, postali žrtve i kolateralna šteta geopolitičkih taktika najvećih svjetskih sila ? 

Planinski Turci, kako ih u mnogim literaturama još nazivaju, su narod sa hiljadudugodišnjom historijom, kulturom, jezikom i religijom bez vlastite države. Svaki  pokušaj promjene te činjenice na kraju je uvijek imao isti ishod: krvavi obračuni i genocid. I baš u momentu kada se Turska odvažila napraviti pregovore sa Kurdima, nakon određenog perioda tišine u svijetu po pitanju Kurda, dešava se teroristički napad u Istanbulu, za čijeg glavnog i odgovornog krivca optužuju upravo Kurde. Zatišje pred buru i deja vu sudbina kurdskog naroda.

Uzroci sadašnjih tenzija na Bliskom istoku i neostvarenih prava Kurda sežu čitav vijek unazad. Naime, historijska je činjenica, da su britanske vlasti, tokom Prvog svjetskog rata obećale nezavisnost Arapima ukoliko se pobune protiv osmanske imperije pod čijom upravom su bili. Arapi su ispunili svoj dio pogodbe, ali Britanci nisu. Ipak, Donald Trump je, reklo bi se, odigrao najznačajniju kartu po pitanju sudbine ovog naroda, kada je povukao svoje trupe sa područja Sirije, i tako, još jednom ovaj narod prepustio neizvjesnosti.

Kurdi su unatoč takvim i brojnim drugim obećanjima u historiji rješavanja njihovog statusa, i promjeni odnosa velikih sila prema njima na međunarodnoj sceni, ipak na kraju uvijek ostajali praznih ruku. Pravo jednog naroda na glas i samoopredjeljenje je ustavno pravo, koje stoji čak i u povelji UN-a.

Od spašavanja Jevreja do pružanja otpora radikalnom islamu i radikalnim islamistima na ovom podrčuju, Kurdi su kroz cijelu historiju svog postojanja narod koji mnogo više doprinosi svijetu nego što svijet doprinosi njemu.

Takav maćehinski odnos velikih sila prema Kurdima u vidu represije, ugnjetavanja i diskriminacije, kod kurdske manjine u prošlosti izazvale su revolt i znatno osnažile kurdski nacionalizam i težnju za jedinstvom i nezavisnošću. Kao rezultat svega toga nastaju političke stranke koje zagovaraju kurdska politička, kulturna i društvena prava te se dijele na radikalnije stranke koje pristaju na korištenje oružane sile i na demokratske koje rješenje pronalaze isključivo u sredstvima mirnog pregovaranja i unutar demokratskih okvira. Dvije stranke koje su preuzele prvenstvo u borbi za kurdska prava su PKK u Turskoj i KDP u Iraku.

Već nedefinisano i alarmantno stanje u kojim se nalaze Kurdi, dodatno otežava konfrontacija prethodno spomenutih partija, što zbog različitih projekata koje zagovaraju svaka na svojoj strani, što zbog ideološke razdvojenosti. Lahko je za analizirati da ovakvo stanje između dvije političke partije u ovakvim okolnostima, kada je svaki vid konfrontacije zapravo luksuz, može samo dovesti, i dovodi, na koncu, do dva loša scenarija. Oba scenarija se odnose na degradaciju i segregaciju, prvi se tiče unutarregijske destrukcije, a drugi zadiranja međunarodnih i svjetskih sila u položaj i stanje kurdskog naroda, na način da uveliko određuju tok njihove sudbine.

Sve je više jasnije, u političkoj analizi, da je globalna geostrategija SAD-a, koja prema onome što je zapisano i u novoj Strategiji nacionalne sigurnosti SAD-a, predviđa globalni rat protiv terorizma, sve više pretvorena u ostvarivanje geopolitičkih i geoekonomskih ciljeva vladajuće elite Amerike. Zbog neupitne moći SAD-a u međunarodnim i geopolitičkim odnosima u svijetu, a i u NATO-u, nova globalna geostrategija SAD-a uticala je i na promjenu strategije NATO-a. Primarni prostori djelovanja i interesa postali su Bliski istok, središnja Azija, prostor Perzijskog zaljeva, koji su najveći izvor terorizma, ali i prostor gdje se nalazi oko dvije trećine zasad poznatih svjetskih zaliha nafte. 

Borba za prevlast, hegemoniju i dominaciju u svijetu između Turske i Amerike se nastavlja i nikad ne prestaje, i možda baš u tome leži odgovor na pitanje kako su i zašto Kurdi postali žrtva ostvarivanja geopolitičkih interesa. 

Erdoganova politika protiv sirijskih Kurda, što on nikako ne smatra okupacijom, već takav odnos opravdava legitimnom odbranom vlastitih političkih težnji, mogla bi se interpretirati kao da će san Kurda o Kurdistanu ostati zauvijek nedosanjan.

Piše: Dženeta Uzunalić