Ali, postavlja se pitanje - po kojoj cijeni? Špijunski skandali, nuklearni rat, ali i pronalaženje svrhe života, demokratija, vjera, sve je ono što okupira misli Dugina. I iako su mišljenja podijeljena, nema sumnje da Dugin moderni svijet i Rusiju vidi na jedan provokativan način. 

Aleksandar Geljevič Dugin (ruski: Александр Гельевич Дугин) rođen je 7. januara 1962. u Moskvi. Ruski je politički filozof, sociolog i geopolitičar, začetnik ideje novog euroazijanstva i blizak je visokim vojnim, političkim krugovima i tajnim službama u Rusiji. Zagovornik je tradicionalizma te kritičar marksizma i liberalizma. Profesor je na Moskovskom državnom fakultetu Lomonosov i član Savjetodavnog doma predsjednika Dume. Zbog radikalne kritike unipolarnog svijeta i liberalizma, kao i zbog političkog aktivizma zbog rata u Ukrajini, SAD su mu zabranile ulazak u SAD. 

Mladost 

Rođen je u porodici Gelija Aleksandroviča, službenika Crvene armije i Galine, liječnice. Roditelji su mu se rastavili kad je imao tri godine. Nakon što je završio srednju školu, Dugin se upisao na prestižni Moskovski zrakoplovni institut, ali je zbog protusovjetskih aktivnosti izbačen je s instituta. Kako je sam izjavio, protusovjetska svijest kod njega se pojavila krajem 1970-ih, kada je imao "sedamnaest ili osamnaest godina". Sovjetski ssistem opisao je kao "odbojan i isprazan svijet". Odbacio je "paradigmu na kojoj se temeljio" sovjetski sistem i krenuo je u potragu za "alternativnim paradigmama." Odbacivanje sovjetskog realsocijalizma dovelo ga je do proučavanja misticizma, ezoterijske filozofije i različitih marginalnih supkultura. 

Zanimljivo je da je u svojoj mladosti Dugin svirao gitaru i pjevao "mistične antikomunističke pjesme" u jednom slikarskom studiju (kako ih je sam nazvao), što je kasnije vlast saznala I kaznila ga. KGB ga je nekoliko puta zatvarao, jer su se u njegovoj sobi nalazile zabranjenje knjige Jurija Mamljeva i najpoznatijeg sovjetskog emigranta Aleksandra Solženjicina. To je bio dovoljan razlog da se Duginu onemogući studiranje na Moskovskom zrakoplovnom institutu. Nakon izbacivanja s instituta, radio je kao čistač ulica i privatni učitelj engleskog i francuskog jezika koje je sam svladao. Nakon toga, nastavio je učiti jezike, te je savladao ukupno devet jezika, među kojima su latinski, njemački, portugalski, španski i italijanski jezik. 

Poziva na carsku Rusiju

Dugin je prvi put privukao nacionalnu pažnju početkom 1990-ih usred raspada Sovjetskog Saveza kao pisac za ruske krajnje desničarske novine Den.

U manifestu pod nazivom "Veliki rat kontinenata", koji je novine objavio u serijalu 1991-1992, on je iznio svoju ultranacionalističku viziju Rusije kao vođe evroazijskog carstva predodređenog da se suoči sa onim što je vidio kao dekadenta. 

Do 1997. godine, Duginove ideje o takozvanom evroazijstvu su se spojile i on je objavio The Foundations of Geopolitics - knjigu koja će postati široko priznata kao njegovo najznačajnije djelo i koja će navodno postati obavezna lektira na visokom kadrovskom koledžu ruskih oružanih snaga, piše Al Jazeera. 

U tekstu je pozvao Rusiju da obnovi svoj uticaj, minus komunističku ideologiju Sovjetskog Saveza, kroz saveze i aneksije, uključujući zauzimanje Ukrajine, za koju je tvrdio da nema „nema geopolitičkog značaja“ i „nema etničke isključivosti“ kao države.

Susan Smith-Peter, ruska istoričarka i profesorica na Gradskom univerzitetu u New Yorku, u Sjedinjenim Državama, opisala je Duginove pojmove kao "fašističke".

„Bezopasna kultna ličnost“ ili „mozak Vladimira Putina“ 

Postoje različita mišljenja. Neki Dugina opisuju kao „mozak Vladimira Putina“, dok drugi navode da je u pitanju „bezopasna kultna ličnost“ sa malim uticajem na ruskog predsjednika.

Godinama su analitičari i posmatrači nudili suprotstavljene stavove o pravom nivou uticaja 60-godišnjeg ideologa među moskovskim političkim elitama, što je posebno intenzivirano nakon što je njegova kćerka ubijena u eksploziji automobila bombe u ruskoj prijestolnici.


Foto: Kirill KUDRYAVTSEV / AFP

Moskva je nakon toga optužila ukrajinske tajne službe za ubistvo Duginove kćerke Darje Dugine, koja je također bila politički aktivna, što je Kijev odbacio kao "propagandu". 



Piše: A. Rovčanin