Tim Lochner ime je čovjeka čije će ime ući u historiju Alternative za Njemačku. Ovaj 53-godišnjak je 17. decembra 2023. kao nestranački kandidat, kojeg je predložila Alternativa za Njemačku, pobijedio na izborima za gradonačelnika Pirna (pokrajina Saska). Ovaj grad na granici sa Češkom, u kojem živi 39.000 ljudi, prvi je sa desničarskim populističkim gradonačelnikom.

AfD već dugo plovi na valu uspjeha. U oktobru je ostvarila dvocifreni rezultat na izborima u Bavarskoj (14,6 posto) i Hessenu (18,4 posto). Već je pobijedila na okružnim izborima u Sonnebergu u saveznoj zemlji Thüringen u junu - također prvi put.

AfD u tri savezne države "dokazano desničarsko ekstremistički”

Istovremeno, njemačke sigurnosne službe sve više prate i observiraju AfD zbog ekstremističkih tendencija. Ured za zaštitu ustavnog poretka u decembru je regionalno udruženje Saske klasifikovao kao "dokazano desničarsko-ekstremističku". Isto se dogodilo u Sachsen-Anhaltu u novembru, u Thüringenu čak već 2021. Postoji također pet saveznih država, u kojima se stranka posmatra zbog sumnje da je desničarsko-ekstremistička.

U preostalih osam od ukupno 16 saveznih država, dakle u pola Njemačke za AfD ne vrijedi ni jedno ni drugo. Na njihovu agresivnu retoriku i kontakte s ekstremističkim miljeima poput antimigrantskog pokreta Pegida (Domoljubni Europljani protiv islamizacije Zapada) savezne zemlje gledaju različito.

Kako bi mediji trebali izvještavati o AfD-u?

Njemački mediji također muku muče kako pronaći pravi način odnošenja prema AfD-u. Časopis “Stern” mnogi su kritikovali, jer je naslovnicu u obliku intervjua posvetio čelnici stranke i parlamentarne skupine Alice Weidel. Glavna optužba: Nepotrebno joj je ponuđena platforma za iznošenje ideja i stavova AfD-a.

Voditeljica na javnoj televiziji Sandra Maischberger moderirala je debatu između počasnog predsjednika AfD-a Alexandera Gaulanda i bivšeg njemačkog ministra unutarnjih poslova Gerharta Bauma. Riječ je o dvojici starijih ljudi, koji su kao djeca iskusili nacističku eru. Prvi je bio član Kršćansko-demokratske unije (CDU) 40 godina prije nego što je prešao u AfD, drugi je član Liberalna stranke (FDP) od 1954. godine.

"Izloženi smo valu desnog ekstremizma”
 
"AfD je parlamentarna ruka pokreta, koji seže tačno do srednje klase." Klase, koja se, prema riječima stručnjaka, sve više radikalizuje. “Izloženi smo valu desničarskog ekstremizma”, kaže 91-godišnjak, koji se decenijama zalaže za slobodu i građanska prava.

Gauland se brani od optužbi da je AfD antidemokratski i kaže:

"Ovo je pokušaj Ureda za zaštitu ustava da nas delegitimizuje."

Ali to, kako navodi, ne odgovara stvarnosti.

“Mi smo – naprotiv – čak i za demokratiju u kojoj ima više referenduma”, kaže 82-godišnjak. Ovo je tvrdnja, iza koje stoji stranački program.

A šta je s AfD-ovim pogledom na čovječanstvo? Tirinški pokrajinski predsjednik Björn Höcke to je upitan kao gost-govornik na skupu Pegide u Dresdenu:

"Šta je zapravo još ostalo od njemačkog naroda?" Prema njegovoj percepciji, očito više ne mnogo. Höcke u svojoj retorici često koristi izraze kao što su "razmjena stanovništva", "afrikanizacija", "orijentalizacija", "islamizacija" i "smrt naroda".

Taj jezik i takvo razmišljanje izazivaju zabrinutost kod protivnika AfD-a poput Gerharta Bauma.

"Oni imaju nacionalistički način razmišljanja, koji isključuje ljude drugog podrijekla i drugih religija", rekao je on u raspravi s Alexanderom Gaulandom. A ko isključuje ljude, vrijeđa njihovo ljudsko dostojanstvo, smatra Baum.

"To je glavna optužba koju im pravnici ustavnog prava spočitavaju", dodaje on.

“Mi ne predstavljamo nacionalistički ideal”

Kod Gaulanda sve zvuči potpuno drugačije:

"Mi ne predstavljamo nacionalistički ideal, ali predstavljamo kulturnu zajednicu. Da, mi smo protiv masovnog useljavanja ljudi, koji dolaze iz kulture koja nam je potpuno strana."

Da je član Bundestaga Marco Wanderwitz odlučivao onda bi AfD trebao biti zabranjen. Ovaj demokršćanin je kao dijete i tinejdžer iskusio istočnonjemačku diktaturu, koja je srušena u mirnoj revoluciji 1989. godine. Njegova glavna optužba protiv desničarskih populista glasi: "Ljudsko dostojanstvo je otvoreno dovedeno u pitanje."

Zabraniti AfD?

Tema je bila vrijedna naslovnice i teksta od deset stranica za magazin "Der Spiegel" u novembru pod naslovom: "Zabraniti AfD?"

Stručnjaci različito procjenjuju šanse za uspjeh. Njemački institut za ljudska prava, kojeg financira Bundestag, u pravnom mišljenju zaključuje da su šanse za zabranu dobre. Obrazloženje: AfD konsekventno zanemaruje osnovna ljudska prava.

“Posebno je njemačka historija pokazala da se slobodan, demokratski zasnovan poredak države može uništiti ako nehumana stajališta pravovremeno ne naiđu na energično protivljenje i opoziciju i ako se uspiju proširiti i prevladati”, kaže direktor instituta, Beate Rudolf.

Pravnica Sophie Schönberger sa Univerziteta u Düsseldorfu je došla do drugačijeg zaključka:

"Iz onoga što vidim u javno dostupnim materijalima ne znam je li to dovoljno za zabranu stranke u cijeloj zemlji." Ona kaže da ako zahtjev za zabranom u Njemačkoj bude uspješan, AfD bi se mogao obratiti Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Ona dodaje da je vrlo skeptična, kada je riječ o tome da bi zabrana AfD-a tamo prošla.

Za historičara Heinricha Augusta Winklera nema sumnje da je demokratija pod pritiskom - i to ne samo u Njemačkoj. U intervjuu za "Tagesspiegel" on je oprezno optimističan:

"Još uvijek računam da će se liberalne snage zapadne demokratije pokazati jačima od protivnika tekovina prosvjetiteljstva."
Nova snaga nacionalnih populističkih stranaka

Ali on je, kako sam kaže, mnogo skeptičniji nego što je bio prije 30 godina - nakon mirnih revolucija u istočnoj srednjoj Evropi i ponovnog ujedinjenja Njemačke.

“Ono što zabrinjava je činjenica da nacionalne, populističke stranke danas crpe snagu iz svih političkih tabora”, upozorava Winkler. Drugim riječima: Demokratija je pod pritiskom sa više strana.

U trenutnim istraživanjima za pokrajinske izbore 2024. u Brandenburgu, Saskoj i Tiringiji, AfD svuda vodi u anketama sa 30 posto podrške i više. Stranka još uvijek nema izgleda učestvovati u vlasti, jer sa njom niko ne želi koalirati. To je značajna razlika u odnosu na druge zemlje u Evropi, gdje su desnopopulističke i desnoekstremističke stranke već dugo na vlasti. Ovo je slučaj u Italiji, Mađarskoj, Finskoj i Švedsko. To je trend, čiji je kraj teško predvidjeti, piše Deutsche Welle.