U svojoj novoj knjizi Presence psihologinja kaže da umjesto potrage za jednim velikim pokazateljem laganja dokaze za obmanu i laganje treba tražiti u niz razlika kroz različite načine komunikacije, uključujući izraze lica, držanje i govor.

“Laganje je težak posao”, kaže Cuddy.

“Laganjem se govori jedna priča a suzbija druga. I to nije dovoljno – mnogi dok lažu osjećaju krivicu što dodatno otežava posao i čini laganje kompliciranim. Mi jednostavno nemamo moć uma da sve to radimo a da se makar malo ne odamo.”

Najbolji način da se uhvate ti znaci koji odaju lažova jeste traženje razlika između onoga što ljudi govore i rade. Riječ je o konfliktnim emocijama – sretan ton i glas zajedno s uznemirenim licem, recimo. Nažalost, ljudi su generalno prilično loši u otkrivanju laži. Problem je što se većina fokusira na sadržaj onoga što ljudi govore a nedovoljno na postupke i usklađenosti ta dva segmenta.

Psihologinja navodi da je jedna studija na Harvardu otkrila da ljudi s poremećajem govora bolje otkrivaju lažove od onih bez poremećaja, vjerovatno jer nisu ometeni riječima.

“Kada smo svjesno u potrazi za znakovima obmane, obraćamo previše pažnje na riječi, a ne na neverbalna ponašanja.

Istina se jasnije otkriva kroz ponašanje nego kroz riječi.”


(Admir Oručević)