Intencija je organizatora da u sklopu projekta EPK 2020 predstavi i kulturu totalitarizma, odnosno totalitarizam kao politički i kulturni fenomen, a u tome je Tito kao svjetski poznati komunistički lider nezaobilazan, prenosi Jutarnji.

Odabir fotografije Tita s bijelim pudlicama na palubi Galeba (iz privatnog albuma pokojnog kapetana Galeba Miodraga Šepića) ilustracija je mogućeg pristupa ovom fenomenu jer prikazuje komunističkog vođu u klasičnoj bonvivanskoj pozi okruženog s pedesetak časnika i ročnika koji su služili vojni rok na školskom brodu ratne mornarice.

U 35 godine Titove vladavine fotografije s pudlicama objavljivane su  kako bi se prikazala “nježna, topla strana maršala”, velikog ljubitelja najboljeg čovjekovog prijatelja. A osim službenim, strogo protokolarnim prizorima, narod je zasipan macho fotografijama “voljenog vođe” okruženog lovačkim psima s puškom u ruci i šubarom na glavi dok lovi medvjede i jelene lopatare ili prigodnim prizorima gdje bivši metalac s osmijehom na licu gladi tokarski stroj. Vrhunac opuštanja bio bi prema tadašnjoj propagandi Titovo branje mandarina na Vangi ili razvijanje crno-bijelih fotografija u kućnom laboratoriju.

Tito je doista jako volio pse i volio je biti u njihovom društvu. Za njegova života najpoznatije su bile fotografije s njemačkim ovčarima, počevši s Luksom koji se žrtvovao za maršala na Sutjesci kada se bacio na njega i spasio ga od gelera bombe, koja je eksplodirala ispred njega! Zaklonivši ga od eksplozije spasio mu je život, žrtvujući svoj.

Prema pričama bolničarke Dragice Milinčić, jedna bomba eksplodirala je u neposrednoj Titovoj blizini, Luks je u trenutku eksplozije skočio u zrak, a komad rasprsnutog projektila, čija je putanja bila usmjerena prema Titovoj glavi, usmrtio je psa.

Poznata je i priča o drugom njemačkom ovčaru po imenu Tigar, koji je Tita nehotice odao Nijemcima tokom desanta na Drvar. Tigar ga je i nakon rata pratio na svakom koraku, a kasnije će se svi Titovi njemački ovčari zvati Tigar u znak sjećanja na prvog.

Posljednjeg Tigra dobio je na dar od Richarda Burtona, što je poznati glumac opisao u svojim memoarima. Kada je na snimanje filma “Sutjeska” jednom došao i sam predsjednik, glumac je doznao da je Titu uginuo pas, još jedan njemački ovčar po imenu Tigar. Vidjevši kako je Tito tužan, Liz Taylor, tadašnja Burtonova supruga, predložila je Richardu da mu donesu psa iste pasmine iz Engleske, s najboljim pedigreom i najvišim mogućim ocjenama, što su i napravili.

Potpuna suprotnost ozbiljnim radnim psima poput njemačkog ovčara bile su bijele pudlice od kojih se Tito zapravo nije razdvajao. Prema nekim legendama, pudlice su bile policijski psi, posebno obučeni za otkrivanje eksploziva, a stigle su iz Rusije kako bi socijalističkog predsjednika zaštitile od unutrašnjih i vanjskih neprijatelja. Ti su psi bili navodno kastrirani i pod nadzorom vojske. Ovu je priču teško potvrditi (štoviše, čini se da nijedan pudl nije došao iz Rusije) baš kao i anegdotu da je Tito s Bajkalskoga jezera slao privatni avion po svoga omiljenog bijelog pudla kako bi ga razveselio.

Neosporno je da je Tito uvijek oko sebe imao bijele pudle. Mužjaci su bili privrženiji njemu, a za ženke se brinula supruga Jovanka. Svi su psi uglavnom živjeli na brijunskom otočiću Vangi, ali su često i putovali s bračnim parom Broz.

Aleksandar Mitrović, prof. dr. veterine koji je liječio Titove pse i brinuo se za njih, tvrdio je da su pudlice bile iznimno inteligentne i pravi čuvari.

“Posebno je zabavan bio čuvarski nastrojen Jimmy. Titu se niko nije smio naglo približiti jer bi hrabri mali pas odmah zario zube u nogu nepoznatog došljaka. A takve situacije nisu bile zabavne. Tokom jednog prijema u Kumrovcu ruska je delegacija morala pretrpjeti nekoliko ugriza, ali do diplomatskog incidenta ipak nije došlo. Niko se nije ozbiljno mogao naljutiti na čupavog psića koji je bio težak samo pet kilograma, a Titu se ionako niko nije usudio prigovarati”,  navodi profesor Mitrović u svom prisjećanju.


(Avaz/Admir Oručević)