Smješten na poluotoku Absheron, 25 kilometara sjeveroistočno od glavnog grada Azerbejdžana (Baku), Yanar Dag, također poznat kao “Planina koja gori”, je brdo na čijem se vrhu nalazi džep prirodnog plina koji već godinama konstantno gori – tačnije, niko se i ne sjeća kada planina nije gorila.
Plamen koji izlazi kroz otvore pješčenjaka je visok i do tri metra, a za razliku od drugih sličnih lokacija u Azerbajdžanu, Yanar Dag nema prodiranje blata ili tekućine, tako da se vatra nikada ne gasi. 10 metara dugačak zid vatre se također povremeno proširi i na obližnje izvore poznate kao “Gorući Izvori”, u kojima je voda zasićena sumporom, a koja se može zapaliti čak i šibicom, iako se na prvi pogled može učiniti potpuno bezopasnom.
Mještani vjeruju da zapaljiva voda Yanar Dag-a ima ljekovita svojstva, zbog čega u njoj satima drže noge, a oko 200 metara od planine nalazi se i aktivni vulkan koji izbacuje mješavinu blata i sumporom zasićene vode, za koji se također vjeruje da ima ljekovita svojstva. Postoji mnoštvo lokalnih legendi o nastanku vatrenog zida na Yanar Dagu. Jedna priča kaže da je pastir slučajno zapalio vatru bacanjem opuška od cigarete, dok druga legenda kaže da su vatru zapalili ‘intelignetni’ vukovi koji su također iza sebe ostavili i natpise uklesane u brdo.
Naučnici vjeruju da su vukovi u tim pričama mogli biti primitivni ljudi koji su slučajno zapalili ovu planinu punu plina. S obzirom da Yanar Dag gori bez obzira na vremenske uslove, mještani planinu smatraju svetom.
Ona je mjesto hodočašća za Azerbejdžance, ali također i za posjetitelje iz Indije i Irana. Prema jednoj lokalnoj legendi, “mnogi su bolesni ljudi vidjeli planinu u svojim snovima. A kada su došli ovdje, oni su ozdravili. S druge strane, zdravstveno stanje onih koji su posjetili planinu u pijanom stanju se pogoršalo.”
No, nauka kaže da nema ništa mistično i magično na ovoj planini. Azerbajdžan je zemlja s ogromnim rezervama nafte i plina i Yanar Dag nije jedina planina koja gori u ovoj državi – iako je najpoznatija jer najduže i najintenzivnije gori. Dokaz za ovo su i istorijski zapisi – Marco Polo je zabilježio brojne plamenove diljem Absheron poluotoka tokom posjete gradu Baku u 13. stoljeću.
Poznati francuski pisac Alexandre Dumas je svjedočio istoj pojavi pet stoljeća kasnije. “To je apsolutno najzanimljivija i najfascinantnija stvar koja se ne može vidjeti nigdje drugo”, napisao je. Čak i danas, plamenovi oduševljavaju i turiste i lokalne stanovnike. Ovi prirodni požari su oduvijek inspirisali ljude i igrali ključnu ulogu u stvaranju mističnih religija poput Zoroastrizma.
(FENA/Ajla Hurko)