Za najskuplji jugoslavenski projekat izdvojene su milijarde dolara kako bi mogao da primi čak 120 aviona s posadama i kompletnim arsenalom naoružanja, kao i ogromne zalihe goriva, hrane, ljekova i svega što je bilo potrebno za slučaj katastrofe. Uz vlastite izvore struje i vode, vojska bi mogla da preživi mjesec dana u izolaciji. Vojno utvrđenje je konstruirana tako da može izdržati i atomsku bombu.

Željava se koristila i u vrijeme rata u BiH, nakon kojeg predstavlja samo gomilu betona okruženu minskim poljima. Početkom rata u Bosni i Hercegovini JNA je odlučila da uništi podzemni kompleks i 1992. godine postavila 56 tona eksploziva. Bihać se zatresao, a grmljavina iz dubine Plješivice najavila kataklizmički prizor plamena i dima na horizontu.



Zanimanje za Željavu ne jenjava – znatiželju raspiruju opasni tuneli kojima prijeti urušavanje, puni otrova i radiokativnih čestica.

“Houston, we have a problem” slovenskog reditelja Žige Virca dodatno je potpirio misterije vezane za Željavu i jednu od najvećih teorija zavjere Hladnog rata i Jugoslavije.

Dokumentarac obrađuje temu o tome kako je Tito prodao jugoslavenski svemirski program Amerikancima te da su ga u najvećoj tajnosti razvijali u podzemlju aerodroma – da bi zatim poslali prvog čovjeka na Mjesec. Željava bi, prema toj teoriji, bila najveći skriveni svemirski centar u Evropi.



NASA je odlučno demantovala priču i naglasila kako je apsurdno vjerovati u to da je tadašnji predsjednik John Kennedy od Jugoslavije kupio bilo šta, a kamoli svemirski program.

Uprkos opasnostima od mina, otrovnih plinova i policije, Željava privlači avanturiste koji voze po pistama i ulaze u tunele, ali i migrante koji sanjaju o boljem životu, piše hrvatski tportal.




(Amila Alijagić)