Malo je poznato da su neki od najvećih svjetskih umova patili od autističnog poremećaja.



Thomas Jefferson

Treći predsjednik Sjedinjenih Američkih Država je, po svemu sudeću, bio autističan. Jefferson je bio izuzetno stidljiv i izbjegavao je direktan kontakt očima. Jefferson je imao opsesiju preuređivanja doma, nosio je pokućnice na poslovnim sastancima i i uvijek je na ramenu imao pticu, vjerovatno sa razlogom da ga smiri i odbaci osjećaj straha.

Charles Darwin 

Darwin je je prve oblike autizma ispoljavao naravno još kao dijete, izbjegavajući kontakt sa ljudima, što se odrazilo i na njegovu stariju dob. Pisanje pisama je bio njegov glavni oblik komunikacije, bio je opsjednuz specifičnim temama i stvarima što se konkretni simptomi da je ,,otac evolucije'' imao autizam. 

Wolfgang Amadeus Mozart

Ekstremna osjetljivost na glasne zvukove i nenamjerni pokreti stopala i ruku pokazatelji su da je jedan od najvećih znalaca klasične umjetnosti bio autističan. Iako nije bježao od direktnog kontakta sa ljudima, imao je poteškoće u obavljanju intelektualnih razgovora. Imao je eholaliju - ponavljanje izgovorene riječi druge osobe, što je jedna od zajedničkih osobina autističnih osoba. 

Albert Einstein

Ajnštajnu je bilo vrlo teško da se socijalizuje kao odrasla osoba. Bio je natprirodno inteligentan, ali njegove poteškoće u socijalnoj interakciji prilično su uticale na školovanje i posao. Volio je svoju djecu, ali nije mogao podnijeti da ga oni dodiruju.

Michelangelo 

Genije čija je genijalnost, možda upravo, proizašla iz autizma. Imao je ograničenja interesovanja, a njegove druptvene i komunikacijske vještine bile su poprilično oskudne. Samotnjak koji je bio posvećen isključivo svom radu i stvaranju.


(Semra Šantić)