Kako god pogledate, krucijalni je problem kako samo jedan Djed Mraz uspijeva da svakom djetetu u jednoj noći dostavi novogodišnji poklon. Međutim, ako se umjesto klasične fizike pomognemo sa malo kvantnog razmišljanja, može se doći do neočekivanih, ali vjerodostojnih odgovora.

Koliko poklona Deda Mraz treba da podjeli?

Ako pretpostavimo da u trenutnim geopolitičkim okolnostima novogodišnje paketiće dobija bar četvrtina planete, može se procijeniti da Djed Mraz mora da podjeli čak 750 miliona poklona u toku samo jedne noći. To znači da je ukupna zapremina svih poklona 1,5 miliona kubnih metara i da sanke sa irvasima na sebi vuku teret koji zauzima prostor kao i 600 prosečnih desetospratnih zgrada. Ako nijedan poklon nije teži od pola kilograma, ukupna masa svih poklona je bar 375.000 tona.

Mada se ona polako smanjuje u toku noći dok Djed Mraz dijeli poklone, nema klasičnog objašnjenja kakvim vozilom je moguće pokrenuti toliki teret. Čak i ako su irvasi čarobni, energija koju bi svaki od njih oslobađao za pokretanje tolikog tereta prevazilazi oslobođenu energiju u eksploziji nad Hirošimom, što je prilično nezgodno. Zato je neophodno problem razmotriti ne sa klasične, već sa kvantnomehaničke strane.

Kolikom brzinom se kreću sanke Djeda Mraza?

Djed Mraz poklone dijeli između 21 sat uvečer i sedam sati ujutru 1. januara, a ako se u obzir uzme da se planetom kreće u smijeru sa istoka na zapad i da prati vremenske zone, za cijeli posao na raspolaganju ima svega 34 sata. Kako bi stigao da za to vrijeme obiđe svih 100 miliona kvadratnih kilometara kopnenog dijela Zemlje i posjeti bar 750 miliona kuća, Djed Mraz bi se morao kretati relativističkom brzinom od bar 25.000 kilometara u sekundi, koja je skoro deseti dio brzine svjetlosti. Dakle, već ove grube procjene ukazuju da tu svakako ne može biti riječ o klasičnom makroskopskom fenomenu.

Koliko Djed Mraz ima pomoćnika?

U većini racionalizovanih objašnjenja Djed Mrazove podijele novogodišnjih poklona, uvijek se upada u istu zamku. Lijepa legenda o Djed Mrazu se, naime, nepotrebno komplikuje dodatnim izmišljanjem čitave fabrike pomoćnika koji pakuju poklone i unaprijed ih distribuiraju širom planete.

Vilenjaci iz tih priča se, međutim, direktno kose sa Okamovim brijačem, koji kaže da kod objašnjenja jednog prirodnog problema uvijek treba izabrati najjednostavnije rješenje. Gdje su svi ti vilenjaci? Čime se hrane i ko ih finansira? Uostalom, potpuno je neprihvatljivo da bilo koje dijete cijele godine čeka Djeda Mraza kako bi mu poklon onda dostavio nekakav vilenjak. Djed Mraz je inicijalno zamišljen kao lik koji radi sam. To nas uvodi u neophodni zaključak da se samo jedan Djed Mraz pojavljuje na svim mjestima odjednom.

Gdje se nalazi Djeda Mraz?

To je presudno pitanje. Sa stanovišta kvantne mehanike nije nemoguće da se samo jedan Djed Mraz pojavi na svim mjestima odjednom. Za početak, dovoljno je da vidimo koliko je moguće da bude na dva mjesta odjednom. Da bi se razumjelo o čemu je tu riječ, nije naodmet pogledati slavni eksperiment iz fizike sa elektronom i dva otvora.

Pokušavajući da saznaju kojim putem ide elektron prije nego što udari u nekakav zastor, fizičari su ovaj eksperiment konstruisali tako da on prije toga može proći kroz otvor 1 ili otvor 2. Međutim, sasvim ozbiljna, hiljadama puta ponovljena mjerenja u raznim laboratorijama pokazuju da jedan elektron može proći istovremeno kroz oba otvora i potom sam napraviti takozvanu interferenciju na zastoru. Prema takozvanom Kopenhaškom tumačenju kvantne mehanike, kojem je kumovao fizičar Nils Bor, elektron kao kvantni objekat ne mora biti samo u jednom ili drugom stanju, već i u zbiru dva stanja.


(Admir O.)