Unatoč povremenim megaeksplozijama, Sunce je vrlo stabilna zvijezda. Mora biti, ili mi ne bismo bili ovdje - ali neće trajati zauvijek. Kao i sve zvijezde njegove veličine, postat će crveni div, a zatim kolapsirati u bijelu patuljastu zvijezdu. Crveni divovi ispuštaju toliko više topline od svojih prethodnih zvijezda da će čak i početak ove faze biti dovoljan da skuha Zemlju izvan stanovitosti. Ljudi bi već trebali pronaći drugi dom do tada, u iznimno maloj šansi da još uvijek budemo ovdje.

Iako Zemlja neće biti sposobna podržati život kad se to dogodi, još uvijek postoji rasprava o tome hoće li sama planeta preživjeti, možda kao spomenik za izgnanike da se prisjete. To je predmet neke rasprave, ali Merkur i Venera će sigurno biti progutani. Sada, međutim, nova istraživanja sugeriraju da čak i ako Zemlja uspije proći kroz to, to neće biti kraj prijetnji s kojima se suočava. Umjesto toga, faza bijele patuljaste zvijezde, ponekad nazvana mrtva zvijezda, dolazi sa svojim vlastitim rizicima, piše iflscience.com.

Profesor Boris Gaensicke s Univerziteta Warwick u Engleskoj i dr. Amornrat Aungwerijwit s Univerziteta Naresuan u Tajlandu, vode tim koji je sakupio opservacije tri bijele patuljaste zvijezde tijekom mnogih godina. Otkrili su promjene u sjaju svake zvijezde koje pripisuju objektima koji su proždrljivi, oslobađajući izbijeljele prašine u procesu.

Iako bijele patuljaste zvijezde imaju manje mase od svojih prethodnih zvijezda, budući da su nešto odbacili, mnogo su gušće da je gravitacijsko polje u njihovoj blizini puno intenzivnije.

"Prethodna istraživanja su pokazala da kada asteroidi, mjeseci i planete dođu blizu bijelim patuljastim zvijezdama, ogromna gravitacija ovih zvijezda rastrga ove male planetarne tijela na sve manje komade", rekao je Aungwerijwit u izjavi.

Proces proizvodi prašinu koja privremeno zamagljuje zvijezde. Također dovodi do promjene u sastavu vanjskih slojeva bijelih patuljastih zvijezda, omogućavajući nam da odredimo sastav proždrljivih objekata.

"Činjenica da možemo detektirati ostatke asteroida, možda mjeseca ili čak planeta kako bruje oko bijele patuljaste zvijezde svakih nekoliko sati prilično je nevjerojatno, ali naše istraživanje pokazuje da se ponašanje ovih sustava može brzo razvijati, u samo nekoliko godina", rekao je Gaensicke. "Iako mislimo da smo na pravom putu u našim studijama, sudbina ovih sustava je mnogo složenija nego što smo ikada mogli zamisliti."

U slučaju tri ciljane zvijezde, jedna je bila stabilna, ali očito se oporavljala od nečega katastrofalnog prije više od desetljeća. Druga zvijezda polako je sjajila, ali prethodne opservacije iz 2015. otkrile su kaotične fluktuacije. Treća je najmisterioznija, blijedila je svakih nekoliko mjeseci s promjenama minute tijekom tih razdoblja. "Ove dugoročne promjene mogu biti rezultat neprekidne disrupcije planetesimalskog tijela ili sudara između više fragmenata, što oboje dovodi do privremeno povećane proizvodnje prašine", pišu autori.

Ove zvijezde očistile bi prostor oko sebe tijekom svoje faze crvenog diva. Stoga, objekti koji se trenutno drobe morali bi imati udaljenije orbite, poput onih Marsa ili asteroidnog pojasa. Jednom kada je počela faza bijele patuljaste zvijezde, nešto je moralo poremetiti njihove orbite nesretnih objekata, uzrokujući da putuju dovoljno blizu mrtve zvijezde da pate od njezinog gravitacijskog djelovanja.

Tačno što uzrokuje takve poremećaje nije jasno, ali činjenica da svaka od ovih zvijezda trenutno konzumira nešto značajno, ili je to učinila u posljednjih nekoliko godina, sugerira da je to uobičajen proces. Bijele patuljaste zvijezde u ovoj studiji bile su daleko od slučajnog uzorka. Autori predlažu da je nekoliko posto bijelih patuljastih zvijezda u bilo kojem trenutku disintegrirajući ostaci, što vjerojatno većina radi tijekom dužeg vremenskog razdoblja.

Ako Zemlja preživi fazu crvenog diva, postat će mnogo veća meta od nekog mizernog asteroida, i stoga će biti teže poremetiti je. S druge strane, u ovom trenutku bila bi preživjela sa najunutarnjom orbitom, što čini njene šanse da izbjegne prašnu sudbinu nesigurnim.

Studija je objavljena u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.

(Ajdin B.)