Željeznički most u Jablanici je sagrađen 1888. godine i naručen je u Engleskoj. Bio je linijska rešetka sa obrnutim lukom na donjoj strani mosta. Raspon obrnutog luka bio je 78 m a strijela luka 10 m. Bio je oslonjen na kamenom zidane oslonce na obje obale. Visina rešetke mosta na osloncima iznosila je 3 m. U toku njemačke operacije Weiss 2, tzv. četvrte neprijateljske ofanzive Titovi partizani su zbog straha od prodora četnika sa juga srušili sve mostove na Neretvi i Rami, od Karaule do Ostrošca uključujući i most u Jablanici.

U bilješkama inžinjera koji su pripremali rušenje mosta zapisano je sljedeće: „jablanički most, dug 80 metara, bio je veoma visok, preko 35 m, a njegova stara i staromodna konstrukcija, tzv. „riblji trbuh“, već po svojoj koncepciji bila je laka za rušenje.“



Po završetku proračuna, grupa inžinjera, minera i vojnika u noći između 5. i 6. marta na konstrukciji mosta postavila je i aktivirala nekoliko eksploziva. Prema sjećanju jednog od sudionika „eksplozija je bila tipično barutna, sa mnogo crnog dima i slabim zvukom“, ali je ipak bila dovoljna da se konstrukcija prelomi i stropošta u Neretvu, koja je silinom svoga toka gurnula višetonsku konstrukciju nekoliko metara nizvodno.

Dana 7-8. marta, za samo 18 sati, izgrađen je drveni improvizirani most dugačak 56, a širok 2,5 m. To je bio pješački viseći most, preko kojeg su po snijegu i dobrim dijelom noću, sljedećih dana i noći partizanske jedinice, ranjenici, talijanski zarobljenici,izbjeglice prebačeni na lijevu obalu i dalje, preko planine Prenj.

Uvečer 6. marta, partizanski bombaši su prešli Neretvu preko razrušenog željezničkog mosta kod Konjica, uništili četnički bunker i omogućili prelezak jačih snaga. Do 7. marta je Neretvu prešlo već sedam bataljona koji su uspjeli da izazovu paniku među četničkim jedinicama i nanesu im ogromne gubitke.

Druga proleterska briagda je do 8. marta već uništila četničke jedinice i uspostavila mostobran na Neretvi, a 9. marta durmitorski četnici su bili potpuno razbijeni. U izvještajima četničkih zapovjednika koje su slali Draži Mihajloviću vidi se kako je došlo do totalnog kolapsa četničke vojske na obalama Neretve.




Kada su Nijemci nakon nekoliko dana stigli u Jablanicu započeli su gradnju novog mosta na mjestu ovog srušenog. Trebao im je most jer im je trebala pruga. Taj most je dovršen u avgustu 1943. godine. Novi most je bio prostorna rešetka, pravougaonog poprečnog presjeka. Raspon mosta bio je 78 m a visina rešetke 8 m. Širina mosta bila je 5 m. Most se oslanjao na postojeće kamenom zidane oslonce. Visina rešetke pri osloncima bila je manja i iznosila 5 m na obje strane mosta.

Preko ovog mosta je do 1968. godine postojala uskotračna željeznica kojom je saobraćala parna lokomotiva čiji se primjerak, i danas, kao eksponat, nalazi na memorijalnom kompleksu Muzeja Bitke za ranjenike.

Ovaj most ponovno je srušen 1968. godine za vrijeme snimanja filma „Bitka na Neretvi“ reditelja Veljka Bulajića.

U sklopu projekta za Muzej Bitka za ranjenike na Neretvi u Jablanici urađen je projekat obnove Spomen-mosta u maju 1977. godine. Postojeća rešetkasta konstrukcija porušenog željezničkog mosta, koja je poslije rušenja 1968. godine ostala da leži na lijevoj obali Neretve, ostala je do danas na tom mjestu. Mosta na žalost još uvijek nije otvoren za javnost.


Novinar: Admir Oručević
Snimatelj i montažer: Kenan Ćemo