8.2.2024. 18:59
Krah sarajevskih privrednih giganata: Nakon izgradnje Radončićevog tornja, radnici radili za platu "od 20 do 40 KM, najviše do 200"
Nekadašnji privredni giganti iz Sarajeva bili su simboli uspješnog jugoslovenskog privrednog sistema. Međutim, nakon raspada SFRJ, privatizacija ovih preduzeća bila je obilježena brojnim problemima, ali i neuspjesima.

U drugom dijelu teme ćemo se prisjetiti i drugih bivših privrednih giganata sa sjedištem u Sarajevu, a koji su većinom u stečaju ili su samo blijeda sjenka onoga što su bili za vrijeme bivše Jugoslavije. Ukoliko ste propustili, prvi dio teme, možete je pogledati OVDJE.

ŠIPAD

ŠIPAD je bio najveća kompanija za trgovinu proizvodima u bivšoj Jugoslaviji od drveta i preradu. U SRBiH u svom sastavu imao je 25 radnih organizacija sa 239 OOUR-a i 29 radnih zajednica, te ŠIPAD – BANKU, u kojima ukupno radilo 84.500 radnika, u Bosni i Hercegovini i širom SFRJ. 

Reputacija kompanije i njena tržišna pozicija u zemlji i inostranstvu izgrađena je zahvaljujući bogatoj tradiciji, širokoj prodajnoj mreži, oko 200 vlastitih prodajnih objekata i 170 unajmljenih objekata, stalnoj vezi sa 191 proizvođačem iz oblasti šumarstva prerade drveta i proizvodnje namještaja unutar velike ŠIPAD porodice u Bosni i Hercegovine, kroz poslovne veze sa drugim indstrijama u bivšoj Jugoslaviji i inostranstvu i zahvaljujući svojim kvalificiranim kadrovima. Jedno vrijeme bio je najveći evropski izvoznik namještaja u Sjedinjene Američke Države i Australiju.

Federalni ministri dali saglasnost za prodaju „Sidex export import“ u  Frankfurtu
Logo kompanije

Pokušaji prodaje i firme "kćerke" u Njemačkoj

Inače, sve što je moguće pronaći o ovom nekadašnjem gigantu pretraživajući internet su uglavnom članci o prodaji imovine. 

Tako su krajem 2019. godine objavili oglas za prodaju firme Sidex Export Import GmbH Frankfurt, Njemačka, koja je bila u 100 postotnom vlasništvu ŠIPADA. Nakon neuspješne prodaje, oglas za prodaju je ponovo objavljen i u februaru 2020. godine. Inače, Sidex Export Import osnovana je 1997. godine sa osnivačkim kapitalom F 300.000,00 njemačkih maraka (153.388,00 eura). Ista cijena je bila određena i kao najniža za prodaju. 

Uskoro istraga zbog otimačine zgrade "Šipada"?
Zgrada Šipada 

Prošle godine je skupština povjerilaca kompanije objavila oglas za prodaju poslovnih prostorija u ulici Trampina 12 u Sarajevu (kod Velikog parka).

Riječ je pola drugog sprata ukupne površine 169,82 m2, peti sprat ukupne površine 344,87 m2 i sedmi sprat ukupne površine 318,44 m2 što ukupno iznosi 833,13 m2, vlasništvo 1/1.

Tu je i zajednički prostor 266,40 m2 suvlasništvo 1/4 i četiri parking mjesta. 

Početna cijena je bila 3.418.974 KM.

Osim toga, objavljen je oglas i o prodaji dvoiposobnog stana u ulici Karpuzova broj 23/II, ukupne površine 67 m2, a početna cijena je bila 212 hiljada KM. 

GP Vranica

Nekadašnji građevinski gigant Privredno društvo za inžinjering u građevinarstvu Vranica d.d. Sarajevo, osnovano je daleke 1948. godine, a na vrhuncu je zapošljavalo čak 7.000 radnika. 

Radnici Vranice su tokom šest decenija rada uspješno dizali objekte širom svijeta.

Izgradili legendarnu "Sarajku"

Vrijedi istaći da je upravo GP Vranica bila zadužena za izgradnju robne kuće "Sarajka" 1974. godine.


"Sarajka" na otvorenju 1975. godine/Historijski arhiv Sarajevo

Ono što je zanimljivo je da je Vranica bilo jedno od nekoliko jugoslovenskih preduzeća koja su tokom 1980-ih radili na izgradnji vojne baze “Al Asad“ u Iraku. 

"Kola krenula nizbrdo" nakon izgradnje Avaz Twist Towera

Prema pisanju biznis portala Capital, kada je 2008. godine završena izgradnja „Avaz Twist Tower“ sa 40 etaža, Sarajevo je dobilo najveću zgradu u ovom dijelu Evrope. Radnici “Vranice“ su taj posao završili prije roka. U dokumentaciji stoji da je od tog velikog posla preduzeće prihodovalo preko 13 miliona KM.


Izgradnja Avaz Twist Towera

Navodno je tada i počela agonija, ali i krah ovog nekadašnjeg giganta. 

Iako je Vranica bila angažovana na još nekim velikim poslovima, mnogi propast Vranice povezuju upravo s izgradnjom Radončićevog tornja, za koju je bivši direktor te firme tvrdio da je posao decenije. No, ubrzo po okončanju izgradnje Avaz Twist Towera počeli su štrajkovi radnika Vranice, koji su tražili da im se isplate višemjesečne plate i doprinosi.

U godini kad su završili čuveni Avazov toranj, prema riječima advokata koji ih je tada zastupao radnici su dobijali platu od “od 20 do 40 KM, najviše do 200 KM“.

I to je bio posljednji veliki angažman Vranice. Nelikvidnost počinje 2010. godine da bi dvije godine potom bio otvoren stečajni postupak.

U toku suđenje 

Baš kao što je slučaj i sa ŠIPAD-om, i u Vranici se trenutno rasprodaje preostala imovina.

Inače, u toku je i suđenje u predmetu “Profit“ i to protiv Zijada Blekića, Edina Dizdara, Armina Mulahusića, Davera Halilbegovića, Jasmina i Smiljke Jusufranić, Mirsada Imamovića, Muharema Bajrića, Ramiza Bibića, Nasera Dace, Hasana Ćelama, Edine Halilbegović, Elme Mulahusić i Azre Blekić Aydogan.. 

Oni se terete za krivična djela organizirani kriminal, zloupotrebu položaja, pranje novca, prevaru u privrednom poslovanju i dr.   

Optuženi su da su od 2006. do 2014. godine organizirali grupu koja je na nezakonit način stekla imovinsku korist od oko 30 miliona maraka i to fiktivnom kupovinom dionica, manipulacijom na tržištu kapitala, te izvlačenjem novca kroz fiktivne pravne poslove. 

Treba spomenuti da su Edin Dizdar i Zijad Blekić bili većinski vlasnici Vranice, dok je Naser Daca bio finansijski direktor.

FAMOS

Fabrika motora Sarajevo (FAMOS) još jedan je od industrijskih giganata iz čijih su pogona tokom i nakon rata rastavljene i pokradene mašine za proizvodnju motora, oklopnih vojnih vozila i tenkovskih transmisija.

Ova grupacija prije rata je zapošljavalo 12.000 radnika u dvanaest fabrika širom BiH, a čak polovina ih je bila zaposlena u proizvodnom kompleksu u Hrasnici kod Sarajeva. Godišnja prodaja bila je vrijedna 400 miliona dolara, a svake godine zarađivano je petnaest miliona dolara samo od prodaje motora i dijelova Mercedes-Benzu.

Opis fotografije nije dostupan.
FAMOS prije rata

FAMOS je imao i ogroman uticaj. Naime, osim što je dao ogroman doprinos u izgradnji grada Sarajeva, zahvaljujući ovom nekadašnjem gigantu, Hrasnica je izgrađena i razvijena u pravo gradsko naselje sa svim pratećim sadržajem neophodnim za život.

Brojke ne lažu, a one kažu da je svaki deseti radnik sarajevske industrije bio zaposlen u FAMOS-u, a o samom značaju za jugoslovensku privredu govori i činjenica da je nekadašnjeg giganta tri puta posjetio lično doživotni predsjednik SFR Jugoslavije Josip Broz Tito.

Domaći mediji proteklih godina iznosili su brojne podatke o pustošenju ovog industrijskog giganta, navodeći da je u ratnom vihoru vecina mašina iz Hrasnice završila u pogonima FAMOSA u Lukavici, u Istočnom Sarajevu, ali i da je jedan dio otpremljen u tadašnju SR Jugoslaviju, u tvornice oružja u Beogradu, Priboju, Kruševcu, Kragujevcu i Nikšiću.

O samoj propasti FAMOSA dovoljno govori činjenica da je 2007. godine ovaj industrijski gigant imao pedesetak radnika. 

Na stranici Sarajevske berze (SASE) smo pronašli polugodišnji izvještaj za period od 1. januara do 30. juna 2023. godine koji kaže da je FAMOS u tom periodu ostvario dobit od tek 18.707 KM. 

Energoinvest

Vlada Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine u aprilu 1951. godine donijela je odluku o osnivanju poduzeća Elektroprojekt, koje se bavilo projektovanjem hidro i termoenergetskih objekta širom ex Jugoslavije. Za direktora tog tada još malog projektnog biroa imenovan je Emerik Blum koji je i zagovarao osnivanje Energoinvesta, te se on zbog toga danas smatra osnivačem te kompanije. Razlog osnivanja bila je sve veća industrijalizacija Jugoslavije.

Godine 1954. Emerik Blum formirao je Energoinvestov Laboratorij za zavarivanje i defektoskopiju, a kasnije je osnovao i društvo za zavarivanje Bosne i Hercegovine i školu zavarivanja. Laboratorij je priznao jugoslavenski LOYD, registar bodova, njemački LOYD i postao je redoviti član Međunarodnog instituta za zavarivanje u Parizu. Najveći posao koji je Energoinvestov laboratorij za zavarivanja i defetoskopiju dobio bio je 1970. kad je švedsko preduzeće ACEA-ATOM zaključilo ugovor sa Energoinvestovom institutom za ispitavanje gorivnog elementa za nuklearna postrojenja.

Emerik Blum: Vizionar čija djela u BiH još niko nije dostigao | Društvo |  Al Jazeera
Emerik Blum

U narednim godinama Energoinvest počinje obavljati poslove širom Jugoslavije, a od 1958. počinje postajanje izvozno orijentirane kompanije šireći svoje tržište na više od 20 zemalja širom svijeta od Meksika do Malezije. Pored toga, i broj zaposlenih postaje sve veći. Tako je 1952. Energoinvest zaposlio tek 120 inženjera i tehničara, dok se taj broj kasnije popeo na 1.500.

Godine 1987. Energoinvest je postao najveći jugoslavenski izvoznik s oko 42.000 zaposlenih i milijarde dolara prometa, te je time ta kompanija dostigla svoj poslovni vrhunac.

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu Energoinvest je pretrpio ogromnu štetu. Većina fabrika, pa čak i upravna zgrada na Pofalićima u Sarajevu, tokom rata su oštećene i sada je jedan dio zgrade izdat Vladi Federacije BiH. Osim toga, nakon rata je stvaranjem entiteta na području Bosne i Hercegovine imovina Energoinvesta podijeljena, pa je tako imovina u entitetu Federacija BiH ostala kod Energoinvesta, dok je imovina u entitetu Republika Srpska otcijepljena od Energoinvesta, pa su tako Energoinvestove fabrike u entitetu RS postale samostalna poduzeća.

Nakon kraja rata u Bosni i Hercegovini većina Energoinvestovih fabrika bile su jako oštećene. Privatizacija Energoinvestovih fabrika počela je 2000. godine, nakon koje je gotovo u potpunosti ugašena proizvodnja, radnici su otpušteni, mada je nekoliko firmi ipak opstalo.

Nakon niza svih tih poteza, od giganta proizvodnje energetske opreme i inženjeringa s oko 42.000 zaposlenih i oko milijardu američkih dolara (na svom vrhuncu 1987. godine) ostala je samo još jedna inženjerska kompanija bez proizvodnih kapaciteta.

U aprilu 2010. Formirano je preduzeće Energoinvest Group. Sastoji se većinom od bivših Energoinvestovih fabrika i firmi koje su postale samostalne. Energoinvest tim potezom želi ponovo postići svoju proizvodnu mrežu i postati konkurentniji.

Energoinvest i dalje dobija relativno velike poslove, najviše u afričkim zemljama, a posebno arapskim, kao što su Alžir i Libija. Trenutno najviše poslova dobija od Kosova, Albanije, Alžira i Etiopije. Uz to se bavi i uvozom gasa iz Rusije.

Energoinvest ima predstavništva u Libiji, Etiopiji, Kosovu i Turskoj.

Prema podacima iz polugodišnjeg izvještaja za period 1. januar – 30. jun koje smo pronašli na stranici Sarajevske berze, kompanija je imala 234 zaposlenika. 

Tokom proteklih godina, Energoinvest je prodavao imovinu u Beogradu, Metkoviću, ali i u Sarajevu.

*Drugi dio*

(Ajdin B.)

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala source.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal source.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara source.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
 

SOURCE PRIČE
Source.ba-sva prava pridržana