Jedan od primjera monstruozne pljačkaške privatizacije je, sada već zaboravljenog nakadašnjeg zavidovićkog giganta - Krivaje. Priča o Krivaji možda jeste već ispričana priča, ali za njene njene bivše radnike, priča o Krivaji nikad neće biti prežaljena. 

Od fabrike Krivaja nekad je živjelo čak 12 hiljada radnika i njihovih porodica. Ova industrija imala je poslovnice širom svijeta, u SAD, Njemačkoj, Italiji... Industrija je propala zbog procesa reformi koje su uslijedile zbog sprovođenja procesa privatizacije. Za političke aktere u Bosni i Hercegovini to je bila prilika za pljačku, ali i eliminaciju svih onih koji su na bilo koji način pokušali spriječiti ili racionalizirati taj proces. 

Neposredno prije započinjanja procesa privatizacije tadašnjeg državnog preduzeća Krivaja, 20. januara 1997. godine u zavidovićkom naselju Branilaca grada u domu Željka Dejanovića koji je radio kao ekonomsta u Krivaji, eksplodirala je postavljena eksplozivna naprava, tako što se aktivirala po otvaranju ulaznih vrata.


Željko Dejanović je na taj način ubijen, dok ubica nikada nije pronađen.

Zatim, na vratima svoga stana ubijen je i novinar Jadranko Božanović - ubica nikad nije pronađen.


Isto je i sa direktorom firme „Zipo“, Hamid Hotić kome je podmetnut eksploziv ispod automobila, a uslijed čega počinioci i dalje ostaju nekažnjeni.

Zavidovići su tada od mirnog mjesta i „grada drveta“, nazvani „crnom rupom“. U takvim okolnostima, uslijedila je privatizacija Krivaje koji od tada postaje možda i najmračniji primjer ovog procesa u Bosni i Hercegovini.  

Inače, rasprodaja Krivaje započela je sumnjivim dešavanjima od 2001. godine na koje su ukazali uposlenici poslovnice Krivaje u SAD-u. Pisma Rizaha Krdžalića i Hazima Teletovića, svugdje bi bila  znak za uzbunu. Pored lažnih faktura, Krdžalić je priložio i izjave Bosanaca i Hercegovaca koji su kupovali Krivajin namještaj za gotovinu i bez računa. Hazim Teletović dostavio je dodatne dokaze o „friziranoj“ inventuri te prodaji "na crno" robe koja je zavedena kao otpisana. Umjesto podrške, Teletović je dobio otkaz.



Od tada, pa sve do danas nikad nije dokazano koliko je novca pronevjerno u Krivajinoj firmi u Americi. Grube procjene govore da je u prvim poratnim godinama, lažnim fakturama iz Krivajinih poslovnica u inostranstvu uzrokovan manjak od oko 10 miliona američkih dolara. Četiri osobe su bile optužene, ali su potom oslobođene. Razorena je proizvodnja, a radnici su svakodnevno ostajali bez posla. Samo su članovi uprave iz Krivaje odlazili znatno bogatiji. 

„Korištena je u par navrata od raznoraznih struktura vlasti iz koje su isisavane ogromne količine novca za raznorazne, da li predizborne kampanje, da li humanitarnu, ne znam u koje već svrhe nije uziman novac iz Krivaje“, riječi su Besima Hasića, radnika Krivaje. 

“Nikada niko od vlasti u Bosni I Hercegovini nije prozvao niti jednog generalnog direktora, niti direktora dobitnog centra na odgovornost. A milijarde su uništene i odnešene. A radnici i dalje su gladni“, kazao je Zuhdija Mehić, bivši radnik Krivaje.  

“Ja mislim da najveću odgovornost tu snose menadžeri koji su u to vrijeme bili u Krivaji, svakako i oni koji su je kontrolisali. Mislim da su to sada sve privatnici koji su sa značajnim kapitalom ušli u te svoje biznise”, kazao je Miralem Galijašević, bivši predsjednik UO Krivaje. 

Finansijska policija ispitala je prodaju građevinskog zemljišta u vlasništvu Krivaje u Makarskoj i Herceg Novom.  Oko 8.900 kvadratnih metara zemljišta u Makarskoj procijenjeno je na 1,1 milion eura. Na javnom pozivu najbolju ponudu dala je Milena Jurišić iz Omiša. Dva mjeseca poslije tražila je nižu cijenu zbog navodnog rizika u prenosu vlasničkih prava, što je prihvaćeno od strane UP. Odluku je potpisao tadašnji predsjednik UO kasnije premijer Zeničko-dobojskog kantona, Miralem Galijašević. Drastičan je i primjer prodaje Krivajinog zemljišta u Herceg Novom na samoj obali mora površine 47.000 kvadratnih metara. Iako je Krivajina komisija procijenila da zemljište vrijedi 1,5 milion eura, određena je početna cijena od pola miliona. Od pet ponuda, prihvaćena je ponuda Mirka Tice, građevinskog poduzetnika iz Beograda, kojeg je zastupao Izudin Ahmetlić, vlasnik naftne firme "Hifa oil". On je u ponudi naveo da daje 10.000 eura više od najviše ponude, nakon čega je zemljište prodato za pola miliona, a potom naknadno preprodano za 18 miliona eura. 

Nakon toga, počela je i preprodaja Krivaje u Zavidovićima. Do 2006. godine, broj radnika u Krivaji smanjen je sa 15.000 smanjen na 2.000. Ovaj period bilježi stalne blokade računa zbog dugovanja dobavljačima, dok je početkom februara, 2007. godine, aktiviran generalni štrajk. Nakon neuspješnih pregovora sa federalnom vladom, radnici Krivaje blokirali su magistralni put, a djeci nisu dali da idu u školu. Tada je, nakon više od stotinu godina rada, rad krivaje bio prvi put obustavljen. 

Zatim, uslijedile su aktivnosti u vezi sa prodajom Krivaje. U kratko vrijeme promijenjena su tri direktora. Jedan od njih, Jusuf Čahtarević, predlagao je stečaj, kako bi se firma oporavila, ali je nedostatka podrške podnio neopozivu ostavku. 

„Moj mandat je završen neopozivom ostavkom. A razlog je jednostavan -  previše uplitanja politike unutar i oko preduzeća, jer svaka nova vlast kako je dolazila šetala je preduzećem Krivaja po pitanju nadležnosti od kantonalnog do federalnog nivoa i svaki put su se pravili neki novi programi privatizacije, bez ekonomske potkrijepljenosti da se privatizacija izvrši na kvalitetan i transparentan način“, riječi su Jusufa Čahtarevića, bivšeg direktora Krivaje. 

Krivaju 2008. godine kupuje firma „Ferimpex d.o.o.“ iz Zavidovića u vlasništvu lokalne porodice Mujanović, kada je najavljeno formiranje zajedničke firme Krivaja 1884. Privatni vlasnici obezbijedili su 10 miliona maraka za 70 posto dionica, dok je preostalih 30 posto, ostalo u državnom vlasništvu. Međutim, kako firma nikada nije sudski registrovana, Vlada FBiH raskinula je ugovor uz obrazloženje da privatni partner nije ispunio svoje obaveze. 



Sptembra 2014. godine, Krivaja i njeni radnici ponovo su iskorišteni za političke interese. Osnovano je novo preduzeće Krivaja-Mobel d.o.o.,  mjesec dana prije izbora, što je Nermin Nikšić predstavljajući kao veliki uspjeh te stranke.

Osvrčući se na dešavanja koja su se dešavala u vezi sa privatizacijom Krivaje, Jusuf Čahtarević, bivši direktor Krivaje zaključio je: „Glavni cilj je sve vrijeme bio, čini mi se, da se ona privatizira u nečiju korist - ne u korist radnika.“ 

Inače, priču o tamnoj strani Krivaje, dio je serijala „Raspad industrije u BiH“, gdje su prikazani negativni primjeri privatizacije u općoj tranziciji društva u Bosni i Hercegovini. 

(Aldina R.)