Emernama Gazi Husrev-bega, kako to kaže Osman A. Sokolović, „dokument je o visokom nivou tolerancije velikog sina naše domovine“. 

Emernama ili bujuruldija najstariji je dokument Historijskog arhiva Sarajevo. 

„Žuti šuštavi pergamenti, makar naizgled i mrtvi, rječitiji su od ljudi, jer govore o svemu“, navodi se u jednoj od brošura ovog arhiva, koji vrijedno čuva preko 640 arhivskih fondova i zbirki, što je blizu 11 kilometara arhivske građe koja obuhvata period 16. stoljeća do danas. 

Najstarija arhivska građa Historijskog arhiva Sarajevo datira iz perioda Osmanskog carstva, unutar koje se može naći čak 14 hiljada arhivskih jedinica iz ovog perioda. Ta arhivsko-rukopisno štampana građa se sastoji od dokumenata (Acta Turcica), vakufnama, deftera (popisne knjige), sidžila (sudskih protokola), rukopisnih i štampanih knjiga (Ku'rani, rječnici i djela iz svih društveno-naučnih disciplina), salnama (godišnjaka), takvima(kalendara), novina, časopisa, geografskih karata i sl..

Ova zbirka spada među najznačajnije zbirke orijentalne arhivske građe u jugoistočnoj Evropi. U Bosni i Hercegovini Orijentalna zbirka Historijskog arhiva Sarajevo, po svom značaju odmah je poslije Zbirke orijentalne građe Gazi Husrev - begove biblioteke u Sarajevu.
 
Posebno značan dio Orijentalne zbirke čini i emernama ili bujuruldija (naredba) Gazi Husrev – bega iz 1532. godine o slobodi vjeroispovijesti. 



Riječ je o originalnom dokumentu sa Gazi Husrev-begovim pečatom na poleđini.

Sačinjen je početkom mjeseca safera 938 h., 1532. god., dok je otkupljen od rahmetli prof. dr. Hazima Šabanovića. 

U tom dokumentu Gazi Husrev-beg se obraća kadijama u Fojnici i Kreševu naredbom, u kojem se navodi da su do njega došle informacije da se u Fojnici i Kreševu dešavaju određene smetnje franjevačkim svećenicima.

Nakon toga, stigle su i žalbe u od strane svećenika na te lokalne vlasti u Fojnici i Kreševu, nakon čega u tom dokumentu Gazi Husrev-beg naređuje kadijama da se u skladu sa običajima ne prave smetnje svećenicima koji djeluju na tom prostoru. 

Inače, kako je to ranije naveo direktor Arhiva, Fuad Ohranović , Gazi Husrev-begova naredba nastala je na pravnim temeljima sultanske Ahdname koja je 1463. godine izdata franjevcima i svojim sadržajem se i poziva upravo na nju - emernama je dokument kojeg su izdavali carski upravitelji - sandžakbegovi, za područje svoga sandžaka, u ovom slučaju za uže područje Kreševa i Fojnice koje je pripadalo Bosanskom sandžaku.

„Vrlo je bitna ova konstatacija u kojoj se kaže da oni po svom običaju trebaju vršiti svoju službu. Upravo taj dokument je nastao na temelju Ahdname koju je sultan Mehmed II dao bosanskim franjevcima prilikom osvajanja bosanske kraljevine 463. godine. Dakle, Ahdnama je bila pravni temelj za ovu emernamu, odnosno naredbu Gazi Husrev-bega. Ova rečenica, po običaju, znači da se ponaša po višem aktu, odnosno Ahdnami, sultanskom dokumentu. Ovo je ipak dokument jednog lokalnog sandžak-bega i on je morao nastati na temelju jednog većeg dokumenta, a to je Ahdnama“, navodi Ohranović. 

Prijevod emername: 

„Gospodinu naibu časnog šerijata, uglednicima, učenim ljudima i sudcima u fojničkom i kreševičkom kadiluku, neka im se ugled poveća! (Ova se zapovijed upućuje) i časnom zastupniku emina (imr mu nrčitljivo), kojemu neka se vlast poveća.

Poslije pozdrava i izraza poštovanja saopćuje se sljedeće: U posljednje vrijeme svećenici u Fojnici i tamošnjim krajevima došli su ovamo i izjavili da su od starina po starom običaju obilazili od crkve do crkve i od sela do sela i vršili ono što je uobičajeno (apostolat), ali su ih tome počeli sprečavati ljudi i službenici sadašnjeg emin-bega. Tako se oni žališe da ih uznemiriju. (Povodom ovih žalbi) potrebno je da stvar izvidite kako bi spomenuti svećenici mogli od crkve do crkve i od sela do sela da obilaze i vrše ono što je uobičajeno i kako su to i do sada činili i kako je njihovim propisima određeno. (Zapovjeda im se) da nikoga od njih protivno od ovog ne uznemirujete i da im ne dosađujete. Toliko na znanje i na ravnanje.

 Pisano početkom mjeseca safera 928. (938.) h.g. u mjestu Sarajevu.“

(Aldina Rovčanin)