Cerebralna paraliza dijagnosticirana joj je još u ranom djetinjstvu, a zahvaljujući upornosti roditelja i uređenju tadašnjeg društvenog sistema, uspjela je završiti redovnu osnovnu školu a potom i srednju stručnu školu.

Uprkos činjenici da su osobe s invaliditetom u BiH uglavnom na marginama društva, Mirsada već više od dvije i po decenije svojom upornošću i entuzijazmom aktivno radi na uključivanju osoba s invaliditetom u sve društvene tokove života.

 ”Na čelu jednog ovakvog udruženja nije zahvalno biti, jer to je zaista veliki teret posebno u udruženju ovakve vrste i u kantonu u kojem smo uvijek prepušteni na milost drugih, u kojem ništa sistemski ne funkcionira. Mi nekim čudom opstajemo, od projekta do projekta, ali ponosni smo na činjenicu da to uspjevamo punih 25 godina. Kao rezultat tog rada imamo i radionicu ”Životna pomoć” u kojoj zapošljavamo osobe s invaliditetom. Voljela bih da imamo malo više tržišta koje nam je neophodno da bi opstali, jer posebno ova godina je jako krizna” – ističe Ćulov koja je i danas na svom radnom mjestu.

I ovog 8.marta na štandu ispred Udruženja u prodaji su raznovrsne rukotvorine koje vrijedno izrađuju članovi ovog udruženja i tako obezbjeđuju bar dio sredstava za rad, a svojim radom i upornošću Mirsada daje ”vjetar u leđa” brojnim članovima udruženja.

”Svi mi angažirani u ovom udruženju imamo jedinstven moto a to je podrška osobama s invaliditetom u svim segmentima. U bilo kojoj situaciji da se nađu te osobe, mi smo uvijek tu da pokušamo pronaći način da se problem riješi jer nam je to obaveza, a meni lično i veliko zadovoljstvo kada u tome i uspijemo” - priča odvažna Goraždanka.

Krasi je snaga kojom uklanja brojne prepreke u namjeri da ostvari planirane ciljeve, a svojom iskrenošću i dobrotom osvaja ljude. Kao žena s invaliditetom ističe da snagu i energiju crpi u rezultatima koje postiže.

“Najviše volim vidjeti da sam pomogla nekome od sebi sličnih i da se radujemo našim zajedničkim uspjesima. Velika je stvar kada zaposlite jednu osobu s invalidtetom koja je s dijagnozom cerebralne paralize kao i ja, jer znamo da u “zdravoj sredini” te osobe jako teško mogu naći zaposlenje. Jedan od pozitivnih primjera na koji sam jako ponosna je zaposlenje takve osobe u našoj radionici zahvaljujući kojoj izdržava svoju porodicu koju je formirao s isto tako jednom osobom koja je naša članica i sada imaju i dijete od dvije godine, što je prelijepa priča. I svaki put kad njih vidim onda se baš radujem i vidim da smo uspjeli” - navodi ona.

Ocjenjuje da se i  u ovom segmentu  života pokazalo  da žena ima istinsku snagu i da je samo treba podržati.

”Mislim da su žene u većini slučajeva dosta i hrabrije i jače od muškaraca. Samo im treba dati priliku. Međunarodni dan žena je samo prilika da se više pažnje ukaže damama, dan u kojem slavimo snagu i dostignuća žena, ali to ne treba činiti samo na ovaj već svaki drugi dan u godini” - zaključuje Ćulov.

(Fena)