U ovom dijelu Vogošćeima preko 300 porodica sa velikim brojem maloljetne djece. Najbliže igralište se nalazi u Vogošći, što je za pojedine mališane i preko dva kilometra udaljeno od kuće. Druže se i igraju na strmoj prometnoj ulici, jer drugo mjesto za igru nemaju.

Zbog toga su ova djeca odlučila da sami mijenjaju svoj mali svijet na bolje. Zaista bismo mogli mnogo toga naučiti od njih. Prije svega, to da ako nešto ne mogu ili ne znaju, djeca će tražit pomoć svuda uokolo. Tako su došli do komšije Zlatana Muzurovića, koji se oduševio inicijativom i odlučio da im pomogne.

Svaki dan se sastaju u 18 sati i zajedno obilaze sela i kuće prikupljajući potpise. Ne ustručavaju se tražiti ono za što misle da im s pravom pripada. U stvari, oni inzistiraju na tome! A konvencija o pravima djeteta im to i potvrđuje.

Konvencija o pravima djeteta, član 31. utvrđujući pravo djeteta na odmor i slobodno vrijeme, učešće u igri i rekreativnim aktivnostima, koje odgovaraju njegovoj dobi, mogućnostima i sposobnostima, istovremeno obavezuje državu da osigura svakom djetetu njegovo ostvarivanje bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao i svako pravo iz Konvencije.

„Igra i rekreacija su neophodne za zdravlje i dobrobit djece i unapređuju razvoj kreativnosti, samopouzdanja, kao i fizičke, društvene i emotivne snage i vještine. Zato sam oduševljen idejom „Imam pravo na igralište“  i rado ovoj djeci pomažem da ostvare pravo naigralištekoje će istovremeno imati i preventivno djelovanje u smanjenju rizika kojima su djeca izložena u vremenu kada ne znaju šta bi radili. Zaslužuju da se igraju u uslovima u kojima će biti sigurna i zaštićena. “– rekao nam  je Zlatan Muzurović.

Nadamo se da će općinske vlasti imati sluha da prepoznaju ovu predivnu, pozitivnu priču i ispune ovoj djeci tako skromnu želju – jedno igralište. Djeca već planiraju slijedeću akciju: - čišćenje, čime žele da uljepšaju naselje, ali i da daju svoj doprinos zajednici.