15.4.2021. 10:27
Samo da rata (više) ne bude
Građanski, oslobodilački, biološki, revolucionarni ili neki drugi - rat je rat! Rat sa sobom odnosi žrtve, ubija, istrijebljuje. U većini slučajeva, rat nije okončan, on i dalje traje, samo u nekom drugom obliku; truje nas, zavađa i udaljava.

Sama riječ rat uzdrmava i potresa svakog pojedinca, dok kod većine ljudi na ovim prostorima budi neka bolna sjećanja i oživljava stare rane.  Svjedoci smo, međutim, da se ,,velike glave'' gađaju ovom rječju kao da ona za njih predstavlja nešto posve jednostavno, recimo prelazak iz jedne političke stranke u drugu. Kao i uvijek, narod je taj koji trpi, strijepi, strahuje za svoju budućnost, naročito sada kada nam je egzistencija ugrožena nevidljivim virusnim česticama koji haraju svijetom. Još nam samo rat, bombe, granate i vojna uniforma fale.


“Nema nerentabilnijeg posla nego što je rat.”

Rat je donekle i individualno iskustvo. Često čujemo izreku:,,Nekome rat, nekome brat.'' Kao i u svakoj priči, postoje dvije strane - dobra i loša. Neko se okoristi, dok neko, pak, izgubi i ono malo što je imao. Složićete se da je uvijek više onih koji lošije prođu, ili se loš glas daleko čuje? Ne, u ovom slučaju, mislim da rat nikome ne može donijeti dobro. Sve dok je nevino prolivene krvi, kako se neko može okoristiti ratom? Recimo, da sada na konto stavimo sve dohodke, odbitke, proračunamo i izvedemo saldo - zar nekolicina njih koji su iz rata izašli sa stanovima, objektima i slično - nadglašava broj nevino stradalih žrtava? Rat je zabluda. Rat je izmišljen iz razloga suprotnih onima zbog koji se vjeruje da nastaje. 


Unutrašnji ratovi

Najgori su unutrašnji ratovi, borbe koje su ostale neiskazane, nedovršene, nedorečene. Oni se vode u nekoj neiskazanoj strijepnji, skrivenoj primisli, nekom strahu koji nismo artikulisani ili definisali. Unutrašnji ratovi mogu biti produkt nesretnog djetinjstva, žrtvovanja, siromaštva, otuđivanja... Oni, također, mogu biti posljedica oružanih ratova; oni ostaju kod onih koji su smrti pogledali u oči, imali je na svojim rukama, preživjeli je. Unutrašnji ratovi ostaju da podsjete šta smo prošli; biljeg su da takvo nešto sa sobom samo odnosi, ali ništa dobro ne donosi. 


Rat neće nestati prije nego što nestanu misli o ratu

Opet se počela protezati priča o, ne daj Bože, ponovnom ratu na Balkanu; nekakvom teritorijalnom razdvajanju, odcijepljivanju, razdruživanju. Iznova se prljav veš iznosi na vidljivo mjesto, sve sa ciljem radzvajanja već grupisanog i podjeljenog naroda. 
Umjesto da se riječ rat koristi u kontekstu nečeg od čega treba bježati, spriječiti ga po svaku cijenu; rat je iluzija o boljem životu nakon njega.  Jer, ,,umjetnost ratovanja je umjetnost uništavanja ljudi, a politika je umjetnost zavaravanja.'' kako je rekao Mahatma Gandi. 

O ratu se nikad ne zna, ali i ne može znati dovoljno, u i o njemu se manipuliše, gine i nema tog referenduma ili rezolucije koja će vratiti izgubljene živote.

 

(Semra Šantić)
 


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala source.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal source.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara source.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

KOLUMNA
Source.ba-sva prava pridržana