Finansije i infrastruktura su vjerovatno dva glavna  razloga zašto su iznad nas pojedine lige u kojima prosjećan pratitelj i ljubitelj fudbala ne bi znao nabrojati niti jedan klub iz tih liga.

Da li je privatizacija jedino rješenje? 

Posljednjih dana mnogo se priča o privatizaciji klubova, a prvobitno je ta tema u Bosni i Hercegovini aktualizirana nakon što je Vicent Tan ušao u FK Sarajevo, nakon čega se klub sa Koševa izvukao iz duboke finansijske krize u kojoj se nalazio. Privatizacija fudbalskih klubova je trend širom svijeta, a to je i najveći razlog zašto je fudbal postao jedan od najunosnijih biznisa.
Gledano sa navijačke strane, navijači će u suštini uvijek biti protiv privatizacije klubova, jer klub koji oni prate godinama, ulažu u njega i daju svoja sredstva, odjednom postaje privatna svojina i nečije vlasništvo. Međutim, živimo u vremenu kada smo ponekad primorani ideale odvojiti od onoga što je realnost i jedino rješenje. 

Rad Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine i njegov odnos prema bh. fudbalu je katastrofalan od njegovog osnivanja. Sredstva koja se ulažu u fudbal su mizerna. Velika većina ima percepciju da NSBIH služi samo kao institucija koja se bavi fudbalskom reprezentacijom, a nikako domaćim ligama, koje iz godine u godinu tonu sve dublje. Bilo bi suludo reći da NSBiH nema sredstava da poboljša i pomogne infrastrukturalne projekte barem onih klubova koji se bore u najelitnijem takmičenju u našoj državi. Ima sredstava, itekako, ali nažalost ulaganja su mizerna. 

Najveći oslonac bosanskohercegovačkih klubova je izlazak na evropsku scenu i prodaja igrača, ali ako pogledamo nekoliko godina unazad, doći ćemo do zaključka da nijedan klub nije napravio značajno profitabilan transfer. Ista stvar je i sa izlaskom na evropska takmičenja, gdje nijedan klub osim FK Sarajeva nije uspio napraviti nešto značajno i zaraditi sredstva kojima može fleksibilno raspolagati.

S toga, obzirom da klubovi nemaju podršku tamo gdje bi trebali da je imaju, niti imaju pretjerano dobru zaradu na ono na šta se najviše oslanjaju, primorani su razmišljati u pravcu privatnih ulaganja. Privatizacija klubova je nešto što je odavno krenulo prema nama, a pandemija koronavirusa je put privatizacije ubrzala, pa je mnogim klubovima to ostalo kao jedino rješenje. 

"Privatizacija je nešto što nam je neminovno, uzmimo za primjer FK Sarajevo gdje smo vidjeli da su način rukovođenja i model dali rezultate jer je FK Sarajevo daleko najbolje organizovano. Normalno, kad je u pitanju rukovođenje jednog lica, odnosno vlasnika onda je očekivano da imate takve rezultate", kazao je nekadašnji kapiten FK Željezničara Bulend Biščević prije nekoliko dana u razgovoru za Source.ba.

Međutim, mnogi privatizaciju smatraju kao siguran put do uspjeha koji će riješiti sve probleme odjednom. Promjena vlasništva klubova iz javnog u privatnog mač je sa dvije oštrice. Ona otvara mogućnost napretka, uspjeha, postepenog rješavanja problema, ali i otvara put za raznorazne kapitalne malverzacije, koje su u našoj zemlji poprilično zastupljene.

"Mjesto sa 14 kuća i jednom džamijom ima prvoligaša..."

Ovo je nedavna izjava Amara Osima koja je na slikovit način opisala koliko privatna ulaganja mogu pozitivno doprinijeti razvoju klubova. Do prije nekoliko godina velika većina nas nije ni znala da postoji mjesto Doboj kod Kaknja, međutim, to mjesto je sada poprilično poznato svim ljubiteljima bh. fudbala. Mladost DK je u samo nekoliko godina postao respektabilan klub koji često zna na terenu pomrsiti račune čak i klubovima poput Željezničara, Sarajeva i onim koje smo često navikli gledati pri vrhu tabele. Klub iz Doboja kod Kaknja je u samo nekoliko godina uspio doživjeti ekspanziju, te tako stabilizirati se u najelitnijem rangu, a za njihove fudbalere često se pokazuje veliko interesovanje.

Negativan primjer privatnog ulaganja najbolje vidimo u NK Čeliku, koji se trenutno bori u najnižem rangu. Turski investitori koji su svojevremeno ušli u upravne strukture NK Čelik, dan danas tvrde da su prevareni i izigrani od strane tadašnjih funkcionera u klubu.

"Saznao sam da ja uopće ne posjedujem 70 posto upravljačkih prava te da sam doveden u zabludu i prevaren. Pojedinci u klubu su krivotvorili čıtav nız ugovora i zlouporabili moje povjerenje'', rekao je jedne prilike Aydin Olgun, nekadašnji predsjednik NK Čelika i predstavnik turske "Han Grupe".

Dakle, kao što smo gore spomenuli, ne mora svako privatno ulaganje biti nužno pozitivno, a svakako da klubovi moraju dobro otvoriti oči kada su u pitanju investitori.

Još jednja činjenica koja je također veoma zabrinjavajuća po bh. fudbal, jeste da nijedan igrač koji je iz našeg najelitnijeg takmičenja otišao u neku kvalitetniju ligu nije opravdao očekivanja. Najbolje primjere imamo u Nihadu Mujakiću i Harisu Duljeviću, kojima se predviđala velika i uspješna karijera, međutim, nakon odlaska nisu zadovoljili čak ni u ligama koje nisu daleko iznad naše.

Mnogo je faktora koji imaju utjecaj na negativnu reputaciju i loš kvalitet bh. fudbala, od upravljačkih struktura, pa sve do fudbalera koji svoj stil života nisu prilagodili fudbalskoj karijeri. 

Amar Osim je jedne prilike na press konferenciji dao zanimljivu konstataciju, rekavši da mi nemamo genetski potencijal da bi dostigli spremnost i kvalitet kao evropski timovi.

"Zaboravite da će naše ekipe ikad biti spremne kao evropski timovi. Stvar je u materijalu, a ne u količini i kvalitetu treninga. Veselinović nikada neće moći igrati u Premiershipu. Mali je, ne može trčati dovoljno i slične stvari. Neće ga niko platiti što je lijep i što ima lijepe zube. Svi igrači koji se toliko plaćaju su 'životinje'. Naprimjer, Mbappe je brži od mog psa. Neymar je nevjerovatan. Brz, izdržljiv... Zbog toga toliko koštaju. Ljudi vani tako biraju igrače koji imaju genetski potencijal. Fizički prije svega. Mi u BiH jednostavno nemamo genetski potencijal", pojasnio je Osim u svom stilu. 

Piše: Mirza Malović