Piše: Mirza Malović

Na ovakvu ideju Nazmu Khan potaklo je i ono što su mnoge žene koje nose hidžab barem jednom doživjele, a to su uvrede i diskriminacija. 

"Odrastajući u Bronxu doživljavala sam veliku diskriminaciju zbog toga što nosim hidžab. U srednjoj školi sam bila "betmen" ili "ninja", a nakon napada 11. septembra 2001. godine zvali su me teroristom, Bin Ladenom i slično", kazala je Kham jedne prilike.

U mnogim zemljama širom svijeta hidžab je zabranjen u državnim institucijama i na radnim mjestima kao "vjersko obilježje", međutim hidžab ne predstavlja vjersko obilježje, nego identitet muslimanke, a za mnoge muslimane i neupitnu islamsku obavezu.

Ekstremni stavovi i inicijative desničarskih stranaka kojima popularnost u Evropi posljednih godina raste itekako utječu na porast islamofobije u Evropi. 

Prije svega, prisjetimo se 2016. godine kada je desničarska partija Alternativa za Njemačku (AfD) pokušala zabraniti minarete, pozicije mujezina i nošenje hidžaba u javnim institucijama u Njemačkoj. AfD je tada svojim ekstremnim stavovima i inicijativama najavila obračun sa muslimanima u toj zemlji. Nedugo nakon toga, Palestinka koja je radila u gradskoj vijećnici u Luckenwaldeu u blizini Berlina, dobila je otkaz zbog toga što nije ispunila zahtjev nadređenog, a to je da skine svoj hidžab, unatoč tome što to Vrhovni sud to nije zabranio. 

Nije rijedak slučaj da su žene pod hidžabom doživljavale i fizičke napade na ulicama evropskih gradova.

Kada je u pitanju diskriminacija i nanošenje štete muslimanima u  Evropi, veoma lako možemo vidjeti spoj nespojivog. Naime, nakon što je presuda Upravnog suda u Hamburgu donijela odluku u korist 16-godišnjakinje koju je školski odbor želio izbaciti iz škole zbog nošenja nikaba i hidžaba, na istoj strani su se našli feministkinje i desničari.

"Za mene je ovakvo oblačenje simbol ugnjetavanja", bile su neke od sramotnih reakcija nakon odluke suda.

"Bez marama, bez burkinija, bez određenih termina na javnim bazenima i striktna jednakost kada je riječ o pravima muškaraca i žena – to je Francuska republika", bile su riječi bivšeg francuskog predsjednika koji je pokušao prije nekoliko godina nametnuti zabranu nošenja hidžaba, ali ne i simbole i odjevne predmete drugih vjera.

Partija aktuelnog francuskog predsjednika Emmanuela Macrona "Republika u pokretu" i Republikanski zastupnici Aurore Berge i Jean Moreau nedavno su pokušali  nametnuti zabranu nošenja hidžaba djevojkama mlađim od 18 godina, međutim takva odluka je odbijena.

Nešto slično ovome mogli smo vidjeti čak i u Turskoj, gdje je hidžab bio zabranjen u javnim institucijama sve do 2013. godine, kada je Stranka pravde i razvoja (AK Parti) kao doprinos demokratizaciji uspjela ukinuti ovu zabranu, a četiri godine poslije ukinuta je i zabrana nošenja hidžaba u oružanim snagama i policiji.

"Hidžab - moje pravo, moj izbor"

Gledajući u pravcu Evrope, ni našu zemlju nisu zaobišle ovakve zabrane i nepotrebne rasprave. Odluka iz 2016. godine Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine da se svim zaposlenim u pravosuđu skrene pažnja na zabranu nošenja vjerskih obilježja, izazvala je mnoštvo reakcija i polemike u našoj zemlji. Iako hidžab nije vjersko obilježje, kako smo to i ranije spomenuli, ovakva odluka odnosila se i na to. Nedugo nakon ovakve odluke, u Sarajevu je održana protestna šetnja pod nazivom "Hidžab - moje pravo, moj izbor", gdje je učestvovalo nekoliko hiljada građana i građanki, te na taj način dali podršku svim ženama u BiH koje nose hidžab.

Hidžab je izbor i on nikako nije način ugnjetavanje niti njegovo nošenje podstiče na "islamski ekstremizam", kako to često predstavljaju oni koji žele nametnutni zabranu nošenja istog. 
Zabrana nošenje hidžaba je opasna iz brojnih socioloških i psiholoških razloga, a politiziranje i zabranjivanje "vjerskih obilježja i simbola" svih vjera, ne samo islamskih, najviše i direktno utječe na žene sa hidžabom, stavljajući ih u ponižavajući i neravnopravan položaj. Izbor na koji način će naše tijelo biti pokriveno ili otkriveno, odnosno kako će u javnosti biti prezentirano, i dalje je stvar izbora, a ako je izbor pokrivanje, on se i dalje ne kosi sa ni sa kakvim principima.

Iako su mnogi izrazili solidarnost na društvenim mrežama na Svjetski dan hidžaba, nažalost pojavio se i hashtag #NoHijabDay, gdje se žene pozivaju da se "oslobode" komada odjeće kojima pokrivaju glavu.