Živojinović je sahranjen pored svoje supruge Julijane Lule Živojinović, te mu je to bila posljednja želja.

Svojevremeno je o želji Bate govorio njegov sin Miljko Živojinović.

"To je bila njihova velika želja da budu zajedno i mislim da je potpuno logično da ljudi koji su proveli preko 60 godina zajedničkog života, budu zajedno zauvijek. Ja sam onda zamolio prvo našeg oca, Željka Milića, paroha Koraćičke crkve Svete Trojice. On mi je rekao da moram da pitam vladiku Jovana Šumadijskog, pa sam ga pozvao telefonom iz Pariza. On je dao blagoslov i mi smo majku Lulu tu, smjestili i ostavili smo jedno grobno mjesto gdje bi trebalo da bude Bata. Neposredno poslije toga je krenula korona i mi dvije godine nismo mogli da prebacimo Batu, a ja sam sve potrebne dozvole dobio još 2020. godine. Poslije par mjeseci od majčine smrti i kada je prošla korona, mi smo počeli sa radovima, sa otkopavanjem i onda se ispostavilo da se tu nalazi vodovod od sela Koraćice. Morali da dovedemo bager koji je izmjestio taj vodovod za nekih pet metara i sačekamo bar godinu dana da se ta zemlja slegne i da prođu sva četiri godišnja doba. I kada je to sve prošlo, evo sad smo ušli u tu proceduru – radili smo usijek i veliki spomenik od bijelog mermera. Očekujemo 30. aprila u 12 sati da će doći svi naši prijatelji i da će se konačno Bata i Lula opet spojiti, za vječnost", kazao je Živojinović ranije za srbijanske medije.

Bata Živojinović je preminuo 22. maja 2016. godine nakon duge i teške bolesti u Beogradu u 83. godini života.

Odigrao je preko 300 uloga na filmu, pozorištu i televiziji toko karijere, a svakako su mu najpoznatiji filmovi Kozara i Bitka na Neretvi, kojima se proslavio kao jedna od najvećih glumačkih zvijezda na prostoru bivše Jugoslavije. 

Na vrhu popularnosti bio je tokom 70-ih filmovima s tematikom Drugog svjetskog rata. Iz tog perioda veliki filmski hit bio je Valter brani Sarajevo, koji je Živojinovića proslavio ne samo na Balkanu nego i u Kini.

Dobitnik je brojnih filmskih nagrada, a između ostalih, dva puta je dobio Zlatnu arenu za najbolju ulogu festivala u Puli - za filmove Kozara (1962.) i Tri (1965.), a za film Tren dobio je nagradu na Međunarodnom festivalu u Moskvi 1978. godine.

Politički angažman

Početkom devedesetih godina, nakon provođenja višestranačkih izbora u svim jugoslavenskim republikama, Živojinović je ušao u beogradsku skupštinu kao zastupnik SPS-a Slobodana Miloševića.



Bio je i kandidat SPS-a na predsjedničkim izborima u Srbiji 2002. godine, a ono što je zanimljivo, Slobodan Milošević je podršku dao Vojislavu Šešelju na tim izborima.

Kampanju je započeo sa sloganom Naš Bata – naš predsjednik – SPS. 

"Poput Valtera branio bi Srbiju protiv siromaštva, nezaposlenosti, kriminala i korupcije, borio bi se za socijalnu sigurnost, pravdu, solidarnost, obnovu i ekonomski razvoj, posebno agrara, za koji smatra da je prava razvojna šansa Srbije, kao i za obrazovanje, kulturu, dok bi dijaspora, po njemu, trebalo da dobije pravo glasa na izborima i mjesto u republičkom parlamentu. Koliko je poznato, jedini je kandidat koji je posjetio Kosovo", pisali su mediji.

Živojinović je na prvom krugu dobio 3,29 odsto glasova, dok je u Pirotskom okrugu osvojio 5,04 osto glasova. Na izborima u Požarevcu bio je na petom mestu po broju glasova.

Svoju predizbornu trku završio je sa 3,2 posto glasova. 

U jednom od intervjua je govorio o tome kako je došlo do toga da uđe u politiku.

"Takvo je bilo vrijeme. Radio sam u selu, sa zemljacima brao grožđe, pekao jagnje, kada je došao čovjek i dao mi da potpišem nekakav papir. Kaže – potpiši za Slobu, on je naš. Bilo mi je svejedno, nisam ni čitao. U to sam vrijeme bio u dobrim odnosima sa Vukom Draškovićem. Ali, njegov 'predstavnik' je u naše selo došao kasnije. Da je stigao prije ovog Slobinog, vjerovatno bih bio u Srpskom pokretu obnove", kazao je Živojinović.

Boravak na Palama za vrijeme opsade Valtera

U jednom intervjuu za HRT govorio je o svom boravku na Palama tokom dok je Sarajevo bilo pod opsadom.

"Ne, nisam nikada bio na tom nivou da bi se bavio tim krupnim tragedijama, nisam bio na funkcijama. To su mogli reći Karadžić, Mladić i ostali njihovi vrhunski stručnjaci s kojima sam se družio sedam mjeseci na Palama, ali ja nisam imao oružje. Nisam bio nikakav vojni savjetnik, niti stručnjak. Ja sam bio okružen Srbima koji su bolesno vjerovali u to šta rade. Drugi su išli na pečenje vola gore, ja nisam", govorio je Živojinović. 



"Bosna je bila moj drugi dom"

Govoreći o raspadu bivše države, Živojinović je kazao da ga je to mnogo boljelo.

"Bosna mi je bila drugi dom, dala mi životnu šansu. Pored ovog naroda ovdje, Bosanci su mi uvijek bili najbliži. I žena mi je Bosanka. U Bosni sam snimio mnogo filmova, bio omiljen. Kada bih ujutro izašao iz hotela Evropa, ljudi bi me pozdravljali: 'Đe si, care?!' Kasnije, kada sam tokom rata snimao na Palama, jednog dana su mi rekli da imam poziv iz Sarajeva. Javio se neki čovjek, nije se predstavio. 'Jesi ti, Valtere?' – pitao je. 'Šta ćeš tamo, pederu?!' E, možda je upravo negdje između ta dva 'pozdrava' stala cijela moja karijera, cijeli moj život", rekao je jednom prilikom Živojinović.

Svađa i pomirenje sa Dinom Dvornikom

Bata Živojinović i Dino Dvornik su bili ne samo popularan i sjajan jugoslovenski glumački duo, već i veliki prijatelji.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Velimir Bata Živojinović (@batazivojinovic)

Prijateljstvo je "puklo", kada je Živojinović nakon ulaska u SPS početkom 90-tih godina kazao da se Srbija treba ugledati na Ameriku, te da neće ratovati na svom terenu nego u Hrvatskoj i Sloveniji. 

To mu je zamjerio Dvornik, te ga se je javno putem HTV-a odrekao. 



Nakon što je Bata krajem 2006. godine preživio srčani udar, njih dvojica su se pomirili putem videolinka između Splita i Beograda, a najavljivan je i Dvornikov dolazak u Beograd koji se ipak nije dogodio zbog Dvornikove smrti 2008. godine.



(Ajdin B.)