Ako se netko tko ima aplikaciju zarazi koronavirusom, unijet će to sam u aplikaciju, i ona će svima ostalima koji ju imaju, a bili su pored zaraženoga duže od 15 minuta i na manje od dva metra, javiti da su imali rizičan kontakt, i da se jave liječniku odnosno epidemiologu. 

Pritom obavještena osoba neće znati tko je zaražena osoba zbog koje dobija obavijest nego će samo dobiti informaciju da je bila sa nekim zaraženim u kontaktu, bez imena.

Nakon 14 dana se spremljeni podaci o kontaktima koje smo imali sami brišu, jer tad završava inkubacija, odnosno potencijalna mogućnost prijenosa virusa.


Ključno je, međutim, da što više ljudi ima aplikaciju, čiji je maksimalni učinak postignut onda kad ju koristi najmanje 60 do 70 posto ljudi. 

Nigdje u svijetu to još uvijek nije postignuto. U Australiji ima najviše korisnika ovakve aplikacije, a samo ih je 20 posto među korisnicima mobitela. 

Zato se razmišlja da aplikacija bude obavezna za one koji unutar Evropske unije prelaze granicu, što bi povećalo njeno korištenje.

Na koje će se načine motivirati građane da ju u što većem broju preuzmu, nije poznato, jer u javnosti postoje sumnje da će preko nje korisnik biti “praćen”, što u Štabovi demantiraju.