Još od početka opsade glavnog grada u aprilu 1992, brdo Žuč bilo je jedno od ključnih uporišta Vojske Republike Srpske. Sa tog dominantnog položaja, agresorske snage su svakodnevno terorisale grad – kako artiljerijom, tako i snajperskom vatrom – gađajući civile i infrastrukturu bez ikakvih ograničenja. Sarajevo je doslovno bilo "na nišanu".

Kako grad ne bi bio presječen i dodatno izoliran, oslobađanje Žuči postalo je od presudne važnosti. Plan operacije izradio je načelnik Štaba Vrhovne komande ARBiH Sefer Halilović, dok je komandovanje na terenu preuzeo Mustafa Hajrulahović-Talijan.

Tog 8. juna 1992. godine, jedinice Armije RBiH izvele su koordinirani napad iz više pravaca – Novog Grada, Novog Sarajeva i Vogošće. Nakon žestokih i krvavih borbi, oslobođen je vrh Orlić, čime je neprijatelj potisnut s jedne od najvažnijih kota oko Sarajeva. Bio je to strateški preokret – pokazatelj da se ne radi samo o pasivnoj odbrani, već i o spremnosti na ofanzivu i oslobađanje.

Nažalost, cijena ove pobjede bila je visoka – skoro 200 boraca izgubilo je život. Ipak, njihova žrtva ostaje duboko urezana u kolektivno pamćenje Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Tog dana, u vihoru rata, rodila se vjera da grad neće pasti.

(Sead M.)