Hadžihafizbegović je na dirljiv način podijelio svoje posljednje uspomene i emocije prema Pejakoviću, ističući njihovu nedavnu komunikaciju i zajednički planirani projekat. Njegove riječi prenosimo u cijelosti.

"Otišao je veliki Josip Pejaković! Šta napisati, šta izreći, o ovoj ljudskoj i umjetničkoj gromadi. Sve, što bih napisao bilo bi malo, ali eto Bog je velik, pa nas je prije 15 dana, kao da je znao, da mu "Josip dolazi", spojio u gotovo, sedmičnoj komunikaciji i dogovoru, oko projekta koji smo zajedno htjeli napraviti.

Hvala Bogu da ta komunikacija, nije bila usmena i verbalna, nego ima svoj pisani trag. Ta s.m.s razmjena poruka, koju ću, svakako objaviti, kada za to bude vrijeme, ostaće svjedočanstvo, neizmjernog, obostranog, poštovanja, jednog prema drugom i ogromne ljubavi nas obojice, prema zajedničkoj nam domovini, Bosni i Hercegovini.

Vidim, sad ga oplakuju i neke hulje, koje su primale sterijine nagrade, u Srbiji, dok je Bosna, već plivala, u potocima krvi, brutalno napadnuta i tiranizirana od strane političkih i ljudskih hijena, modernoj civilizaciji, nepoznatih.

Josipe moj, umorni, dobri. Putuj i kad stigneš u vječnu tišinu, božje milosti, odmori dragi. Ovozemaljska "sihtarica" za brigu o Bosni i tvoje veliko umjetničko djelo, nastavlja i dalje da "kuca". To "kucanje" biće amanet za generacije koje dolaze, da iz tog amaneta uče dvije stvari. Kako umjetnost ljude, čini boljim i kako se voli domovina u kojoj si se rodio i sa tornjakom na Vlašiću zaigrao.

Adio kumpanjo. Počivao u miru božijem. Tvoj Emir. Saučešće porodici."