Cerić se o svemu oglasio na društvenim mrežama, a njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

- U srcu hercegovačkog kamena, među stoljetnim stećcima i rijekom Bregavom koja šumi kao tihi svjedok prošlosti, danas se vodi borba koja nadilazi lokalne razmjere i postaje simbol šireg ljudskog dostojanstva. Borba Bošnjaka Stoca za harem – za mezarje, za prostor gdje će njihove majke i očevi, sinovi i kćeri, djedovi i nane naći mir u zemlji koju su voljeli – nije tek administrativno pitanje, već moralni ispit naše epohe.

Stolac je grad u kojem se prepliću slojevi civilizacija: od ilirskih gradina, preko stećaka Radimlje, do osmanskih mostova i česmi. U tom mozaiku povijesti, mezarje je više od običnog groblja – ono je znak postojanja, trag kolektivnog pamćenja, svjedočanstvo opstojnosti naroda na svome pragu.

Ako stećci svjedoče o bosanskoj hiljadugodišnjoj tradiciji Dobrih Bošnjana, onda je mezarje današnjeg Stoca nastavak tog svetog niza – živi spomenik naroda koji unatoč svim nepravdama ostaje vjeran svom pragu i vjeri.

Moralna i ljudska obaveza

Uskraćivanje prava na dostojanstven ukop mrtvih, na harem koji pripada ljudskom i vjerskom identitetu, predstavlja udar ne samo na Bošnjake Stoca nego i na samu bit ljudskih prava. Jer, narodi i civilizacije se prepoznaju po tome kako tretiraju mrtve. Ako se mrtvima uskraćuje mir, živima se poručuje da nemaju budućnosti.

Politika koja se skriva iza izgovora o državnoj imovini ili strahu od OHR-ovih odluka nije ništa drugo do ponavljanje praksi isključivosti i aparthejda. A aparthejd, ma kako ga ko opravdavao, uvijek je sramota za one koji ga sprovode.

Poziv na razum i pravdu

Borba Stočana nije poziv na sukob, već na mir. Jer mir se ne može graditi na nepravdi i poricanju osnovnih ljudskih prava. Poziv na razum i pravdu znači zahtjev da se jednako tretiraju svi građani Stoca, bez obzira na vjeru i naciju.

Ako je međunarodna zajednica mogla prepoznati svetost žrtava genocida u Srebrenici i odobriti Memorijalni centar u Potočarima, onda mora prepoznati i pravo Bošnjaka Stoca da imaju mezarje u svome gradu. Jer pravo na ukop i na obilježavanje mezarja nije privilegija – to je temeljna civilizacijska vrijednost.

Naš narod stoljećima je znao da se istinska sloboda ne mjeri snagom oružja, već snagom morala i istrajnosti u pravednoj borbi. Stoga, podrška Bošnjacima Stoca u njihovoj mirnoj i dostojanstvenoj borbi za harem nije samo solidarnost, nego i patriotska dužnost. To je nastavak one borbe za Bosnu i Hercegovinu u kojoj je svaka njena avlija, svaki njen kamen, svaka njena džamija i crkva dio zajedničkog naslijeđa koje ne smije biti negirano.

Mezarje u Stocu nije samo pitanje zemlje – ono je pitanje opstanka, dostojanstva i prava na sjećanje. Stočani danas ne traže ništa više od onoga što im po pravu i pravdi pripada. Njihova borba je borba svakog slobodnog čovjeka koji vjeruje u svetost ljudskih prava, bez obzira na vjeru i naciju.

Zato danas, u ovom trenutku povijesti, pružamo glas podrške Stočanima, jer njihov harem je znak postojanja, kao što su Radimlja i stećci znak bosanske hiljadugodišnje povijesti.

(SM)