Prema informacijama iz pomenute emisije, direktor Kazneno-popravnog zavoda Rusmir Isak, odobrio mu je privremeni izlazak u Lukavac kako bi prikupio dokumentaciju neophodnu za život nakon zatvora - lične dokumente, vozačke, kao i papire koji se odnose na njegovu profesionalnu kvalifikaciju za upravljanje autobusima.

Hadžija je potvrdio da je već osigurao posao u Minhenu, gdje planira raditi kao vozač autobusa nakon izlaska na slobodu.

- Hoću da se bacim na posao, da zaradim i da uživam kod kuće, rekao je Hadžija u razgovoru za Hayat.

- Imam sve potrebne papire da nastavim da vozim i da radim kao i prije, dodao je.

Tokom emisije posebno je govorio o zatvorskim danima i životu koji ga čeka nakon što odsluži 23-godišnju kaznu. Hadžija je priznao da tek u zatvoru shvata težinu onoga što je uradio:

- Da sam znao šta je zatvor, nikad ovo ne bih uradio. Ode ti 23 godine… Mogao sam raditi, mogao sam živjeti… Ali gotovo je.

Planirani izlazak Fikreta Hadžića već izaziva veliku pažnju javnosti, posebno u njegovom rodnom Lukavcu, gdje je slučaj koji ga je doveo iza rešetaka i dalje jedna od najpoznatijih i najtežih kriminalističkih priča posljednjih decenija u Bosni i Hercegovini.

Podsjećamo Fikret Hadžić, poznatiji kao Hadžija, osuđen na 23 godine zatvora zbog trostrukog ubistva i pokušaja ubistva, počinio je jedan od najtežih zločina u Tuzlanskom kantonu početkom 2000-ih. Prema medijskim informacijama i njegovom vlastitom svjedočenju, motiv je bila višegodišnja netrpeljivost i želja za osvetom.

Prema njegovim tvrdnjama, sukob je počeo dok je vodio restoran u Lukavcu. Godinama je, kako navodi, imao problema s grupom lokalnih muškaraca, od kojih su trojica bili braća. Tvrdio je da su mu remetili rad objekta, te da je 2001. godine fizički napadnut i izboden, prenosi Crna Hronika.

Nakon toga, kako je kasnije ispričao, donio je odluku da im se osveti. U više intervjua izjavio je da je čak slao dopise nadležnim institucijama tražeći reakciju, a da je, kada je nije dobio, sam preuzeo pravdu.

Zločin se dogodio 1. maja 2002. godine, kada je, prema njegovom iskazu, vidio četvoricu muškaraca ispred jedne prodavnice u Lukavcu. Sa sobom je nosio prepravljenu pušku sakrivenu u kaputu. Prišao im je i otvorio vatru. Trojica su ubijena na licu mjesta, dok je četvrti muškarac preživio i uspio pobjeći.

Hadžić je kasnije ispričao da je djelovao planirano i svjesno, navodeći da je "čekao godinu dana" priliku za osvetu. U pojedinim intervjuima tvrdio je da tada nije osjećao kajanje, dok u kasnijim izjavama navodi da bi "sve bilo drugačije da je znao šta znači zatvor".

S druge strane, preživjeli član porodice žrtava u medijima je više puta negirao njegove tvrdnje o prethodnim napadima, optužujući ga da iznosi neistine i da je motiv bio lične prirode, a ne odbrana ili osveta.

Za ovaj zločin Hadžić je prvobitno osuđen na 21 godinu zatvora, a kazna mu je kasnije povećana na 23 godine. Trenutno se priprema za izlazak na slobodu, planiran za 1. maj 2026. godine.