Iako je tehnologija na farmi savremena, izmuzišta automatizovana, a radni uslovi daleko bolji nego što mnogi zamišljaju ovaj posao, i na najvećim govedarskim farmama u Bosni i Hercegovini suočavaju se s istim problemom – nedostatkom kvalitetne radne snage. Ni farma Arifagić Investment iz Kozarca, jedna od najmodernijih u zemlji, ne uspijeva lako pronaći radnike.
Vlasnik, Jusuf Arifagić, nastoji održati proizvodnju uprkos nestabilnom ambijentu u kojem se nalazi domaća poljoprivreda.
„Zaposlio bih odmah tri radnika. Imam slobodna mjesta u izmuzištu i u štali“, kaže Arifagić, dodajući da je sve teže pronaći ljude koji žele raditi i koji mogu savladati osnovna znanja potrebna za rad na savremenoj farmi, gdje poslovi više nisu teški fizički rad, piše Agroklub.
Organizacija posla, objašnjava Arifagić, više je nego korektna: radnici u izmuzištu rade dva dana, pa imaju dva slobodna.
„Dolaze ujutro u 6 sati, završavaju do 13:30, potom ponovo dolaze u 18 i rade do oko 21:30. Mjesečno rijetko ko premaši 120 do 130 radnih sati, a prosječna plata ne pada ispod 1.500 KM, uz topli obrok od oko 250 KM. Ipak, kvalitetne radne snage nema.“
Radnik u izmuzištu, kaže on, mora imati osnovno znanje o zdravlju krava, mastitisu, izgledu vimena i higijeni. Na farmi je trenutno oko 700 grla stoke i zaposleno 14 radnika.
„Iako TMR hrani, radnik mora nagrnuti hranu pred krave, brinuti o ishrani teladi... Sve je automatizovano, ali i dalje zahtijeva pažnju i znanje“, objašnjava Arifagić.
Dodaje da danas najčešće uspije zaposliti ljude između 55 i 60 godina – „one iz Titovog sistema“ koji, kako kaže, imaju radne navike i odgovornost.
„Samo spominjanje štale ili krava danas je, izgleda, sramota. Kao da je sramota raditi u poljoprivredi. Ne znam da li nas smatraju manje vrijednim, ali vrlo je teško pronaći kvalitetnog radnika“, kaže farmer.
Arifagić oštro kritikuje stanje u državi i obrazovni sistem, navodeći da on ne prati potrebe moderne poljoprivrede.
„U Bosni i Hercegovini ne postoje programi koji bi učili djecu da upravljaju savremenom mehanizacijom, modernim traktorima s kompjuterskim sistemima. To se mora mijenjati.“
Ističe da BiH ima ogroman neiskorišteni potencijal:
„Nikada u istoriji nismo imali toliko obrazovanih i sposobnih mladih ljudi. Kad bi se znanje pravilno iskoristilo, uveli pravdu i prestali krasti, mogli bismo za četiri godine zaposliti 100.000 mladih stručnjaka.“
Ipak, upozorava da zemlja ide pogrešnim putem:
„Zbog retrogradne politike u zadnjih 25 godina, Bosna i Hercegovina je postala posljednja stanica. Bojim se da će posljednja velika pljačka biti prodaja poljoprivrednog zemljišta strancima u bescjenje.“
Podsjeća na studiju iz Norveške koja je pokazala da je BiH jedna od posljednjih oaza u Evropi gdje se može proizvoditi organska hrana, jer 80% zemljišta nije zagađeno vještačkim đubrivima.
„Ali mi to uništavamo. Do ušća rijeke uspijemo je toliko zagaditi da ne možeš noge oprati u njoj“, kaže on.
Na kraju upozorava:
„Ima li ova država ikakve robne rezerve? Ne daj Bože da se desi bilo kakva havarija — ako nam zaustave uvoz žita, za 15 dana bi bili gladni.“