Ova odluka dio je novog, trećeg kruga mjera u okviru trgovinskog rata koji je američki predsjednik Donald Tramp započeo još u aprilu ove godine. Uz BiH, na listi pogođenih zemalja nalaze se i Srbija, Japan, Južna Koreja, Južna Afrika te nekoliko manjih azijskih i afričkih država, prenosi Forbes.

Ova odluka međutim, nije iznenađenje, uzme li se u obzir činjenica da je američka administracija koja se bavi ovim pitanjem dala 90-dnevni rok, između ostalog i BiH, da odgovori adekvatno na najavu o uvođenju carina, koji je istekao u julu ove godine.

Dok su neki ekonomski stručnjaci savjetovali da bi bh. administracija trebalo potpuno ukinuti bh. carine na američke proizvode, te tako najelegantnije riješiti problem nameta za bh. proizvode, prije svega namjenske industrije koja je najšire prisutna na američkom tržištu, iz Predsjedništva BiH je stigla inicijativa koju je predložio član Predsjedništva BiH Denis Bećirović, a na vanrednoj sjednici usvojila i druga dva člana Predsjedništva BiH, o pokretanju bilateralnih ekonomskih i trgovinskih konsultacija s Vašingtonom, a one su podrazumijevale i sklapanje sveobuhvatnog Government-to-Government (G2G) sporazuma sa Sjedinjenim Američkim Državama. Uvođenje carina ukazuje da rješenje još uvijek nije pronađeno.

Kako se oporezuje roba iz SAD-a?

Bosna i Hercegovina nema potpisan sporazum o slobodnoj trgovini sa Sjedinjenim Američkim Državama – i to ima svoju cijenu. Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje, roba proizvedena u SAD-u i direktno izvezena u BiH podliježe standardnim carinskim stopama od 0%, 5%, 10% ili 15%, zavisno od tarifne klasifikacije proizvoda.

Među rješenjima koja su se spominjala, a dolazila su od ekonomske struke, bila su i ta da bh. vlasti i privrednici moraju potražiti nova tržišta i diverzifikovati izvoz kako bi ublažili negativne posljedice Trampove trgovinske ofanzive.

Ono što je američka administracija ostavila kao mogućnost da se riješi, kako su ga nazvali, dugoročni i uporni trgovinski deficiti između BiH i SAD-a, jeste da carina neće biti ukoliko se firme iz BiH odluče da otvore svoje proizvodne pogone u SAD-u.

Prema istraživanju koje je provela Konfindustrija SAD–Italija, za otvaranje proizvodnog pogona u SAD-u potrebno je u prosjeku od 12 do 24 mjeseca i početna investicija koja može varirati između 5 i 15 miliona eura.

Nekoliko italijanskih kompanija sve je opcije stavilo na sto kada je riječ o pokretanju proizvodnje u SAD-u. Kako prenosi italijanski Corriere della Sera, izvršni predsjednik Pirellija, Marko Tronketi Provera, kazao je kako njihov tim vodi razgovore o povećanju proizvodnih kapaciteta u SAD-u. Izvršna direktorka Illycaffèa, Kristina Skokija, napominje kako se radi procjena o tome može li se dio onoga što prodaju na američkom tržištu i proizvoditi tamo, ali izražava nadu da to ipak neće biti potrebno.

No, nije neophodno samo imati početni kapital, već i dugoročne garancije, ali i možda najvažnije – pronaći adekvatnu lokalnu radnu snagu. Sve su to faktori koji se razmatraju prilikom ulaska na novo tržište.

Kada je o BiH riječ, vanjskotrgovinska razmjena sa SAD-om nije velika, te zauzima neznatnih jedan posto ukupne razmjene koje naša zemlja godišnje ostvaruje globalno.

Kako se ranije izvještavalo, prošle godine BiH je u SAD izvozila uglavnom proizvode namjenske industrije, ali je poznato i da prehrambene kompanije iz BiH plasiraju neke svoje proizvode na američko tržište. Ukupni ostvareni izvoz BiH u 2024. godini u SAD iznosio je nešto više od 200 miliona KM.

Godinama BiH više uvozi robe iz SAD-a nego što izvozi. Još prije pet godina, prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje, iz Bosne i Hercegovine u Ameriku je za samo pet mjeseci izvezeno 53 različita proizvoda od kojih prvo mjesto zauzima oružje, zatim namještaj i proizvodi od cinka kao i proizvodi od željeza i aluminijuma.