Republika Srbija je 2007. godine proglasila vojnu neutralnost skupštinskom Rezolucijom o zaštiti suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka i obvezala se za nepristupanje ni u jedan postojeći savez, ali je to prilično nejasno i čudno definirano. Da li to znači da Srbija može biti dio nekog novog saveza ukoliko se pojavi, nitko to ne pojašnjava, sve ostaje tako maglovito. Jedan od uvjeta vojne neutralnosti jeste i to da su te države u stanju da brane vlastitu teritoriju, ali ne i da se enormno naoružavaju, a Srbija je, prema zvaničnim podacima, u protekloj deceniji potrošila blizu tri milijarde dolara za nabavku oružja i vojne opreme. Najnovije je da se zadužuje kod inozemnih banaka zbog kupovine 12 višenamjenskih borbenih aviona Rafale, koje je nedavno kupila i Hrvatska.

Srbija je prva europska država izvan NATO-a i deveta u svijetu koja će imati ove francuske letjelice i za njih će u nekoliko godina platiti gotovo dvije milijarde eura. Zar Srbiji pored 14 borbenih aviona, među kojima i šest moderniziranih MiG-ova 29 SM, plus 26 lakih jurišnika (Orao i Galeb) trebaju i Rafalei? U Beogradu ističu da im u floti nedostaje baš pomenuti avion sposoban za lepezu zadataka, od borbe u zraku, djelovanja po ciljevima na kopnu – do izviđanja i elektronskog ratovanja.

Međutim, novi višenamjenski avioni Rafalei, koje je Srbija naručila od Francuske, imat će umanjene borbene mogućnosti, budući da Pariz odbija Beogradu omogućiti nabavku najkvalitetnijih raketa zrak-zrak velikog dometa Meteor, pišu specijalizirani portali. Kako navodi portal Balkanska bezbjednosna mreža, istovremeno se nagađa o integraciji ruskog naoružanja, ali je održivost te opcije pod znakom pitanja zbog međunarodnih sankcija prema Moskvi. Po navodima bugarskog vojnog portala Bulgarian Military, izvor iz Francuske je potvrdio da će avioni Rafale, koji će biti isporučeni Srbiji, biti četvrte generacije, ali sa umanjenim mogućnostima za zračnu borbu, kako ne bi predstavljali prijetnju za neku od članica NATO-a iz susjedstva. Ukoliko se tvrdnje tog izvora pokažu kao točne, odnosno ako Srbija uz Rafale ne dobije i rakete Meteor, već Mice, to će značiti da će postojeći lovci MiG-29 u naoružanju Vojske Srbije imati rakete većeg dometa. Naime, nakon modernizacije na varijantu SM, za avione MiG-29 nabavljena je i određena količina suvremenih raketa R-27 ER1, čiji se domet procjenjuje na oko 120 kilometara, kao i “ispali i zaboravi” RVV-AE (izvozna varijanta R-77, dometa od oko 80 kilometara). Obje te rakete imaju veći domet od rakete Mica.

Republika Srbija, zapravo, nema razloga za toliko naoružavanje, jer joj ne prijeti nikakva ratna opasnost, budući da sa susjednim državama, osim sa Hrvatskom, ima dobre odnose, ali srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je za beogradsku TV Prva to ovako objasnio: “U skladu s promenom doktrine Vojske Srbije, mi moramo biti snažniji od značajnog dela naših suseda i zbog toga je nužno da imamo najsavremenije oružje. Projektom 5.000 novih specijalaca, ukupne sposobnosti specijalnih snaga Vojske Srbije podižu se na najvišu razinu od nastanka ovog tipa jedinica i jači smo čak i u poređenju s nekadašnjom, mnogo brojnijom JNA. Ne smemo dozvoliti da nam se ponovi 1995. i 1999. i neke druge godine.” Pri tome je mislio na vojno-redarstvenu akciju Oluja u Hrvatskoj i NATO-bombardiranje Jugoslavije pod kodnim nazivom “Operacija saveznička sila”. Govoreći o tome da se sve veće naoružavanje Srbije sa nevjericom i strahom promatra u regiji, Vučić je rekao da njegova zemlja neće nikoga napadati.

U kontekstu naoružavanja Srbije treba imati u vidu i njenu strategiju obrane, koja je usvojena krajem 2019, u kojoj je i stav da je očuvanje Republike Srpske prioritet vanjske politike Srbije. To ranije nije bilo napisano ni u jednom zvaničnom dokumentu Srbije, pa je na Radiju Slobodna Europa, u siječnju 2020, emitirana emisija o tome da li bi Srbija ratovala za Republiku Srpsku? U Beogradu su dali objašnjenje da očuvanje nije isto kao ratovanje, ali ostao je dojam da je to izraz srpske agresivne politike prema Bosni i Hercegovini i predstavlja grubu povredu njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Tim prije kad se zna da je Ustav BiH jedini zaštitnik zemlje i svih njenih dijelova i naroda i koje nitko izvana ne može štititi. I još nešto: nijedna zemlja u regiji ne štiti prava svojih sunarodnika u drugim državama na način kako to čini Srbija, koja zbog Milorada Dodika diže i vojsku na noge.