Sud je djelomično prihvatio njezin tužbeni zahtjev i naložio KCCG-u da joj isplati 46.200 eura na ime naknade nematerijalne štete. Na visinu iznosa žalili su se i Lilić, koja je tražila 80.000 eura, i KCCG, koji smatra da je riječ o previsokoj odšteti.

Lilić je tužbom tražila naknadu za pretrpljeni strah, fizičke i duševne boli, narušeno zdravlje te smanjenje životne i radne sposobnosti. Presudom nije zadovoljna i kaže da joj novac nije bio cilj.

"Kad sam krenula u ovaj sudski spor, to je bilo zbog istine. Znate koliko je ljudi prošlo isto što i ja, neki su i umrli... Mene je boljelo što nisu cijenili život te osobe. Meni nije bio cilj novac, već istina. Pitanje je može li ta istina ikada izaći na vidjelo", rekla je Lilić za Gradski.me.

Smatra da su liječnici trebali snositi disciplinsku odgovornost.

"Žalosno mi je što liječnici nisu pozvani na odgovornost. Na sudu je jedna liječnica koja je bila vještakinja pitala pravnicu KCCG-a jesu li pacijenti osigurani od liječničke pogreške. Odgovorila je da nisu. Znači, doktor može griješiti. Nikad nisam rekla ni jednu ružnu riječ tim liječnicima, samo sam promatrala i mislila – Bože, je li moguće da su ovako hladni", ispričala je.

U augustu 2018. podvrgnuta je operaciji i liječenju u KCCG-u. Nakon dvogodišnjeg liječenja, u novembru 2020. radiolog dr. Vladimir Krgović naveo je da se bolest vratila. Na brojne pritužbe KCCG-u i Ministarstvu zdravlja nije dobila odgovor – ni tada ni kasnije, unatoč kadrovskim promjenama.

"Od 2020. me niko nije pozvao da razgovaramo, ni direktorica onkologije, ni konzilij onkologa, da bar kažu: ajmo vidjeti što sad", rekla je.

"Nakon treće doze bilo mi je strašno loše"

Kemoterapija je, kaže, ostavila trajne posljedice. Nakon pogrešne dijagnoze otišla je na liječenje u Tursku, gdje su je liječnici šokirano pitali kako joj je mogla biti dana kemoterapija bez biopsije i dodatnih pretraga.

"To su otrovi koji ne razlikuju zdrave od bolesnih stanica. A ja nisam imala bolesne stanice. Nakon treće doze bilo mi je strašno loše, a svaki ciklus je bio bolan. Karboplatin nikad ne izlazi iz tijela. To je otrov koji stalno ostaje u organizmu i ne znaš kad se može pojaviti leukemija ili nešto slično", rekla je.

Nakon prve terapije ostala je bez kose. Danas ima brojne zdravstvene posljedice.

"Najveći problem su mi noge, tada nisam mogla hodati, sada mogu, ali uz jake bolove u stopalima i palčevima. To je neuropatija. Najgore su mi oči – imam suhoću oka i svakih četiri mjeseca idem u Budvu gdje mi ugrađuju implante u suzne kanale. Ranije sam zbog toga išla u Tursku. Osim toga, imam 50% oštećenja sluha i nosim dva slušna aparata. Nikad ne znam kad će se nešto aktivirati", ispričala je Lilić.

Pogrešna dijagnoza da boluje od raka potpuno joj je promijenila život.

"Imam privatnu firmu od 1992., bavila sam se štamparijom. Kad sam dobila nalaz, zatvorila sam firmu, prodala poslovni prostor i čekala kraj. Otišla sam u mirovinu", rekla je.

Povjerenje u zdravstveni sistem više nema. "Nažalost, nemam. Što mogu privatno napraviti, to napravim", rekla je.