Njegovo obraćenje prenosimo u nastavku:

U ime predsjednika Trumpa i sekretara Rubija, želio bih da se zahvalim guverneru DeWineu i kongresmenu Turneru što su nas ugostili. Takođe bih želio da se zahvalim svim okupljenim zvanicama koji su ovdje doputovali iz cijelog svijeta, posebno iz Evrope i Balkana. Drago mi je što vam mogu poželjeti dobrodošlicu u našu zemlju i čast što ste danas ovdje.

Okupljeni smo na posebnom mjestu u posebno vrijeme. Dayton, Ohajo, dom je braće Wright, Wilbura i Orvillea, koji su sanjali o avionima na motor i taj san ostvarili jednog decembarskog dana 1903. godine u Kitty Hawku u Sjevernoj Karolini. Ne prestaje me čuditi što se ovaj prvi let na motorni pogon dogodio samo 60 godina prije mog rođenja, kada je moj djed već imao 20 godina. Ljudska rasa je prešla dug put u istorijskom treptaju oka, u dobru i u zlu.

Ovdje smo također u posebno vrijeme, 30 godina nakon što su u ovom gradu potpisani mirovni sporazumi za Bosnu. Za pojedince ili za narode, malo je plemenitijih poduhvata od traženja mira za sebe ili druge, a očito je traženje i promoviranje mira cijela poenta diplomatije, što je moj posao. Stoga odajemo počast onima koji su se okupili na ovom mjestu prije 30 godina da sklope mirovne sporazume.

Znači li to da su ti mirovni sporazumi savršeni? Naravno da ne.

Većina mirovnih sporazuma predstavlja pokušaj kompromisa. Kompromis često nije lijep – niko ne dobije 100% onoga što želi, ali to je bolje nego ništa. Dejtonski sporazum od prije trideset godina najavljen je kao “herojski i historijski” i zaista je zaustavio civilno krvoproliće. Ali od samog početka, SAD su svoj cilj sažele kao sporazum koji je bio citat, „jasan“, „ograničen“ i „ostvariv“, necitirani.

Ova skromnost sredstava i ciljeva je privlačna. Danas sam ovdje ne da držim predavanja nego da slušam vas iz Bosne i regiona. Mi u Trumpovoj administraciji voljni smo pružiti naše dobre usluge za poboljšanje uslova, ali samo ako je naše učešće željeno i opravdano.

Znam da to nije uvijek bio duh u kojem su američki zvaničnici pristupali vanjskoj politici. Ali u tom pogledu, kao I u mnogim drugim, Trumpova administracija je voljna isprobati drugačiji pristup, i ja sam ponosan što predstavljam ovo novo razmišljanje. U stvari, moja vlastita pozadina me savršeno pripremila da predstavim ovo novo razmišljanje. Moj otac je bio američki diplomata od karijere. Rođen sam u Madridu, Španija, dok je on služio u tamošnjoj ambasadi SAD, i odrastao u nekoliko zemalja u Južnoj Americi gdje je služio kao američki ambasador. Dakle, iako sam Amerikanac od trenutka kada sam rođen, takođe sam navikao da vidim Sjedinjene Države i svijet očima drugih. Poštujem i očekujem različita gledišta i priznajem da nisu svi ili ne žele da budu baš kao ja ili moji sugrađani Amerikanci. Možemo voljeti i biti ponosni na svoju vlastitu zemlju, istovremeno prepoznajući ogromnu raznolikost svih naroda na Zemlji.

Predsjednik Trump je ovu temu otvorio prošle sedmice u svom važnom vanjskopolitičkom obraćanju u Rijadu. Priznao je katastrofu američkih napora na izgradnji nacija širom svijeta posljednjih decenija i osudio aroganciju onih koji silaze iz aviona u stranim zemljama i misle da imaju sve odgovore.

Šta to znači za BiH?

Šta to znači za Bosnu i Hercegovinu? To znači da smo voljni saslušati i sarađivati sa svim pogođenim stranama. Sporazumi moraju biti čvrsti za držanje; ali morate biti fleksibilni da biste se prilagodili promjenjivim vremenima.

Da budem jasan: Sjedinjene Države ne nude neograničena sredstva za nedefinirane, neizvjesne ili nerealne ciljeve. Ova osnovna poenta je izgubljena od strane previše zagovornika za preuređenje stranih društava po utopijskim linijama. Nismo zainteresirani za nametanje vizije društva koje odražava preferencije udaljenih birokrata i uskih aktivista.

Sjedinjene Države mogu biti voljan partner sa značajnim političkim kapitalom. Možemo naporno raditi; ali mi ćemo raditi samo sa onima koji su posvećeni praktičnom realizmu za svoje zemlje. Odbacujemo neodržive ekstreme želje za transcendentnom transformacijom, s jedne strane, ili ponovnog rješavanja starih pritužbi, s druge strane.

Beskrajno ekspanzivna politika, bez suzdržavanja i istorijske poniznosti, postaje neprijatelj strategije i ustavnog državnog upravljanja. To nije naša svrha, naša funkcija ili naša misija.

Ljudi i društva su otporni, ali moraju izabrati da budu otporni. I ovdje ne govorim samo o vođama, već o narodima.

Izdržljivost i fleksibilnost je teško uskladiti. Sporazumi o poravnanju, fleksibilni i trajni, zahtijevaju saglasnost i konsenzus svih strana na terenu; oni moraju odražavati regionalne uslove i stvarnost, a ne biti jednostavno idealizovani i apstraktni nametnuti odozgo ili izdaleka.

Dejton je uspješan, ali sporazumi nisu savršeni

Kada različite nacionalnosti i sistemi vrijednosti postoje rame uz rame, mir ne zavisi od vojne pobjede, koja jednostavno postavlja teren za revanš, već od kompromisa koji omogućavaju svim stranama da žive zajedno.

Mir i razvoj definiraju ljudska bića koja moraju živjeti s posljedicama, a ne pravnici, akademici ili think tankovi.

Tako da mislim da možemo reći da je Dejtonski sporazum bio uspješan, a da ne kažemo da su sporazumi savršeni u teoriji ili praksi. Ovdje sam da izrazim spremnost Trumpove administracije da sasluša i odigra konstruktivnu ulogu za sve strane.

U zaključku, građanima Bosne i Hercegovine i njenim susjedima, pružamo ruku prijateljstva i spremnosti da pomognemo. I svima vama, cijenim vaše vrijeme i pažnju. Hvala.