Svečanost je organizovana u okviru Dana refleksije i sjećanja na genocid u Srebrenici, uspostavljenog rezolucijom Generalne skupštine UN-a.

Među govornicima bila je i Mirela Osmanović, predstavnica Memorijalnog centra Srebrenica i članica porodice žrtava genocida.

U svom obraćanju, Osmanović je podijelila lično svjedočanstvo i iskustvo koje nosi iz Srebrenice.

- Dva moja brata, Velid i Ahmedin, imali su 17 i 15 godina kada su ubijeni. Njihovi posmrtni ostaci su pronađeni - ali ne u cijelosti. I danas su djelimično nestali.

U našem domu, oni nikada nisu zaista otišli. Prisustvovali su tišini za večerom, riječima koje nikada nisu izgovorene, u očima mojih roditelja - rekla je Osmanović.

Istakla je da borba za istinu i dostojanstvo traje i danas, posebno u sredini gdje se poricanje i diskriminacija i dalje osjećaju.

- Djeca u Srebrenici se uče da njihov jezik ne postoji. Da njihova historija nije stvarna. Pravda, ako dođe prekasno ili samo na papiru - ne može vratiti povjerenje. A mir bez dostojanstva nije mir - rekla je Osmanović.

Poruka njenog obraćanja bila je jasna - pamćenje nije dovoljno bez konkretne podrške i djelovanja.

- Mi nismo fusnota historije. Nismo ovdje samo da se sjećamo - već da podsjetimo. Govorimo u ime onih koji ne mogu i u ime onih koji još nisu rođeni, a zaslužuju život bez straha - zaključila je Osmanović.

Komemoracija u UN-u dio je globalnih aktivnosti obilježavanja tri decenije od genocida u Srebrenici, s ciljem očuvanja kulture sjećanja, borbe protiv negiranja i jačanja međunarodne odgovornosti prema žrtvama genocida.

(NAP)