Sjećanje na ‘jeftiniji’ život: Pola kile kafe bilo 3,95, a 25 kila brašna 18,50 KM
Fotografija stare novinske akcije jednog trgovačkog lanca iz decembra 2010. godine, koju je na platformi X objavio jedan korisnik, najbolje pokazuje kako se u petnaest godina promijenio odnos plaća i cijena u Bosni i Hercegovini.
Tada je prosječna neto plaća u zemlji iznosila 798 konvertibilnih maraka, dok je danas, prema podacima Agencije za statistiku BiH za septembar 2025., 1.573 marke. Na papiru — gotovo dvostruko više.
U praksi — kupovna moć građana manja je nego ikad, piše Hercegovina Info.
Kad se za 100 maraka moglo napuniti kolica
Na akciji iz 2010. godine kilogram junetine prodavao se za 5,95 KM, pileći fileti također 5,95 KM, a jaja (30 komada) koštala su 2,95 KM.
Kafa od pola kilograma bila je 3,95 KM, pivo od dvije litre 1,85 KM, a brašno od 25 kilograma svega 18,50 KM.
Tunjevina od 170 grama mogla se kupiti za manje od jedne KM, a omekšivač za rublje za 1,30 KM.
Tih godina, s prosječnom plaćom od 800 KM, građani su mogli kupiti više od 130 kilograma pilećeg mesa ili 260 litara piva.
Danas su cijene trostruko više
U oktobru 2025. cijene osnovnih namirnica u većim trgovačkim lancima pokazuju drastičan rast:
kilogram junetine stoji 18 do 22 marke, pileći fileti 9 do 12 KM, a jaja (30 komada) 10 do 12 KM.
Cijena kafe porasla je na 9 do 12 KM, pivo od dvije litre košta 3,50 do 4,50 KM, a brašno od 25 kilograma oko 30 KM.
Matematički, plaće su u 15 godina porasle oko 97 posto, dok su troškovi života i prehrane narasli više od 120 posto.
Statistika protiv osjećaja stvarnosti
Iako se iz mjeseca u mjesec objavljuju podaci o rastu plaća, građani to ne osjećaju u svakodnevnom životu.
Vrijednost potrošačke korpe za četveročlanu porodicu, prema procjenama sindikata, u septembru 2025. prelazi 3.000 KM, što znači da dvije prosječne plaće jedva pokrivaju osnovne troškove prehrane, režija i prijevoza.
Ekonomisti objašnjavaju da je inflacija pojela realni rast dohotka, dok je cijena hrane, energenata i stanovanja porasla brže od prosječne zarade.
U isto vrijeme, porezni i parafiskalni nameti, kao i visoki troškovi života, dodatno smanjuju kupovnu moć građana.
Sjećanje na “jeftiniji” život
Akcija iz 2010. godine danas djeluje gotovo nostalgično — ne samo zbog cijena, nego i zbog osjećaja da je prosječna plaća tada imala veću stvarnu vrijednost.
Dok je 2010. stotinu maraka bilo dovoljno za sedmičnu kupovinu, danas je to tek simboličan iznos koji pokriva osnovne namirnice za nekoliko dana.