Prema dostupnim informacijama, ekshumacija posmrtnih ostataka iz masovne grobnice na Ovčari, udaljene stotinjak metara od zloglasnog hangara, obavljena je prije nešto više od mjesec dana. U grobnici su pronađeni ostaci trojice muškaraca, a jedan od njih, prema neslužbenim informacijama, pripada upravo Nicolieru.

Jean-Michel Nicolier rođen je 1. jula 1966. godine u francuskom gradu Vesoulu. Kada je u ljeto 1991. godine u Hrvatskoj buknuo rat, tada 25-godišnji mladić odlučio je napustiti sigurnost svog doma i pridružiti se borbi za slobodu naroda o kojem je do tada znao vrlo malo.

Uprkos molbama majke da ostane u Francuskoj, Jean-Michel je rekao:

“Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje.”

U julu 1991. stigao je u Zagreb, a ubrzo se priključio Hrvatskim obrambenim snagama (HOS). Na početku je ratovao na karlovačkom ratištu, a kasnije je, zajedno s grupom hrvatskih dobrovoljaca, stigao u opkoljeni Vukovar, gdje je ostao do samog pada grada.

Na vukovarskom Sajmištu Nicolier je ranjen 9. novembra 1991. godine, nakon čega je prebačen u bolnicu. Devet dana kasnije, četnici su iz bolnice odveli njega i brojne druge ranjenike i civile te ih transportovali na farmu Ovčara, mjesto koje je postalo sinonim za jedan od najstravičnijih ratnih zločina u modernoj evropskoj historiji.

Prema svjedočenjima preživjelih, Nicolier je u hangaru brutalno pretučen, a zatim i pogubljen. Njegov ubica, kako je kasnije utvrđeno, uzeo mu je 20 franaka iz džepa, a njegovi posmrtni ostaci nisu bili pronađeni sve do sada.

Jean-Michel je tokom opsade Vukovara tri puta kontaktirao porodicu u Francuskoj. U posljednjem razgovoru, 21. oktobra 1991. godine, njegov brat Paul Nicolier sjeća se da je govorio o “agresiji Srba” i teškoj situaciji na frontu.

Neposredno prije nego što je odveden na Ovčaru, s njim je razgovarala ekipa francuske televizije, kojoj je, iako iscrpljen i ranjen, poručio da ne želi napustiti grad. Na pitanje kako bi opisao situaciju u Vukovaru, odgovorio je jednom riječju:

“Klaonica. Klaonica. Klaonica.”

Sudbina Nicoliera duboko je potresla Hrvatsku, a posebno Vukovar, čiji je simbol postao. Njegova majka Lyliane Fournier, koja je godinama tražila sinove ostatke, više puta je isticala da je ponosna na njegovu odluku, iako joj je ta hrabrost oduzela dijete.

U Francuskoj i Hrvatskoj Nicolier se smatra jednim od simbola međunarodne solidarnosti i borbe za slobodu. Posthumno je odlikovan, a u njegovu čast u Vukovaru je 2011. godine postavljena spomen-bista.