Konklave su zasjedanje kardinalskog zbora Rimokatoličke crkve s ciljem izbora novog rimskog biskupa, odnosno pape, i najstarija su metoda izbora čelnika neke institucije u svijetu. Konklave (od latinskog "cum clave" - s ključem) u obliku sličnom današnjem ustanovljene su 1274. odlukom pape Grgura X.

On je, potaknut dugom historijom političkog upletanja u izbor papa i dugim razdobljima sedisvakancije (upražnjena mjesta rimskog biskupa), odlučio da se kardinali izbornici moraju izolirati, zaključati i da ne smiju otići dok ne izaberu novog poglavara.

Papa Pavao VI. propisao je 1970. da u konklave mogu samo kardinali mlađi od 80 godina, a moraju se sazvati najranije 15 i najkasnije 20 dana od smrti pape ili od njegova odreknuća od službe. Za izbor novog pape potrebni su dvije trećine glasova i njegov pristanak.

Od 1846. konklave se bez iznimke održavaju u Sikstinskoj kapeli, najpoznatijoj među kapelama Apostolske palače, slavnoj po svojoj arhitekturi i freskama renesansnih majstora Michelangela, Botticellija i drugih na zidovima i na stropu. Kardinali tokom konklava glasuju u Sikstinskoj kapeli, ali su za njihova trajanja smješteni u obližnjem Domu svete Marte.

Prekidaju se sve radijske, televizijske i telefonske veze
Iako služi i u druge svrhe, na primjer papa Franjo u njoj je živio, ta petokatnica izgrađena tokom pontifikata Ivana Pavla II. najpoznatija je baš kao rezidencija kardinala tokom konklava. Ima 128 soba, a kardinalima se njihove dodjeljuju ždrijebom. Nije to hotel s pet zvjezdica, ali je dom vrlo udoban i gosti u njemu imaju sve što im treba, kazali su kardinali.

Za trajanja konklava sve radijske, televizijske i telefonske veze prekidaju se jer kardinali moraju biti izolirani od vanjskog svijeta i mogućih utjecaja na njihovu odluku.

Izbor novoga pape ritual je bogat tradicijom i simbolikom, tajnovitošću i gregorijanskim napjevima. Na dan početka konklava kardinali ujutro slave misu "Pro Eligendo Papa" (za izbor pape), a zatim u procesiji uz Litanije svih svetih i himničnu "Veni, Creator Spiritus" (O dođi, Stvorče, Duše svet) kreću u Sikstinsku kapelu.

U njoj će prvo položiti prisegu da će poštovati proceduru izbora i zavjet šutnje.

Zavjet čita dekan kardinalskog zbora ili njegov zamjenik ako je prvi stariji od 80 godina i nema pravo glasa (to će se dogoditi na ovim konklavama jer je dekan Giovanni Battista Re prestar za glasanje, pa će tu ulogu preuzeti argentinski kardinal Leonardo Sandri). Kardinali prisegu polažu pojedinačno, držeći ruku na Evanđelju.

Extra omnes - Svi van!
Iako je Vatikan poznat po tajnovitosti, postoje dobri historijski razlozi zašto se o konklavama ne priča i zašto se kardinali moraju obvezati da će glasati po svojoj volji, kaže profesor historije Crkve, monsinjor Robert Wister.

Naime, sve do početka 20. stoljeća francuski ili španski kraljevi ili sveti rimski car imali su pravo veta na izbor pape. Posljednji je to pravo iskoristio austrougarski monarh Franjo Josip kad je na konklavi 1903. godine blokirao izbor tadašnjega državnog sekretara Mariana Rampolle. Umjesto njega papa je postao Giuseppe Sarto (Pio X.).

Kardinali će prije početka glasanja čuti nagovor posebno zaduženog svećenika kojim im se izlaže stanje u kojem se Crkva nalazi i sugeriraju kvalitete potrebne za novog papu. Nakon toga direktor papinskih liturgijskih slavlja uzvikne "Extra omnes" (svi van) i zatvori vrata.

Osim njega, u kapeli mogu ostati sekretar Kardinalskog zbora, još dva majstora ceremonijala, strogo ograničen broj pripadnika pomoćnog osoblja i medicinska sestra u pratnji bolesnih kardinala, ali uz prethodnu suglasnost Kardinalskog zbora, te dva ljekara.

Kao i kardinalima, i njima je strogo zabranjeno iznošenje bilo kakvih informacija s konklava, a Sikstinska se kapela prije početka pomno pregleda kako bi se uklonili eventualno postavljeni prislušni uređaji. Kazna za odavanje informacija s konklava, bilo direktno ili indirektno, jest ekskomunikacija.

Eligo in Summum Pontificem - Za vrhovnog svećenika biram

Prvog dana konklava kardinali glasuju samo jednom, a u sljedećim danima dvaput prijepodne i dvaput poslijepodne. Ako nakon tri dana nema rezultata, dolazi do prekida glasanja najviše na jedan dan, koji je posvećen molitvi, sastancima, promišljanju i duhovnoj obnovi. Taj se postupak ponavlja bude li novih sedam krugova glasanja bez izbora pape.

"To je relativno malena grupa ljudi koji se međusobno prilično dobro poznaju i izbor pape više nalikuje izboru pročelnika odsjeka na fakultetu nego političkom skupu", kazao je prije više godina ugledni američki vatikanist John Allen. Samo glasanje sastoji se od tri faze.

U prvoj se pripremaju i distribuiraju glasački listići te se ždrijebom izvlače imena devetorice kardinala koji će učestvovati u procesu. Trojica su brojači glasova, trojica su "infirmari" (zaduženi za skupljanje glasova bolesnih kardinala), a trojica su revizori.

Glasački listići su pravokutni, na njihovu gornjem dijelu piše "Eligo in Summum Pontificem" (Za vrhovnog svećenika biram), a u donjem je dijelu prostor za ime, koje mora biti jasno napisano štampanim slovima.

Kardinali listiće ostavljaju u posebnu posudu u obliku urne smještenu na oltaru Sikstinske kapele, tačno ispred Michelangelova "Posljednjeg suda". Pritom izgovaraju: "Pozivam za svjedoka Isusa Gospodina koji će biti moj sudac, da svoj glas dajem onome za kojeg, pred Bogom, mislim da treba biti izabran."

Kad svi kardinali završe s glasanjem, brojači prvo provjeravaju je li broj listića jednak broju izbornika. Ako je to u redu, prelazi se na brojanje glasova. Prva dvojica brojača ime pročitaju šutke, a treći naglas i zatim listić probuši iglom kroz riječ "eligo" kako ne bi došlo do dvostrukog brojanja. Revizori sve kontroliraju.

Habemus Papam - Imamo Papu
Ljudi često zamišljaju da je atmosfera u Sikstinskoj kapeli tokom izbora toliko napeta da bi se mogla rezati nožem, ali zapravo više nalikuje liturgiji nego političkoj konvenciji.

Pokojni austrijski kardinal Franz Koenig, koji je učestvovao na tri konklave, u jednom se intervjuu 2002. nasmijao na opasku da je ozračje na konklavama zacijelo naelektrizirano. "Vjerujte, da možete gledati što se događa unutra, nasmrt biste se dosađivali", kazao je.

Iskorišteni listići spaljuju se nakon jedinog glasanja prvog dana konklava i zatim nakon svaka dva završena kruga glasanja (prijepodnevnog i poslijepodnevnog) idućih dana. No, bude li papa izabran, listići se spaljuju odmah (kao u slučaju Benedikta XVI., koji je izabran u prvom poslijepodnevnom glasanju drugog dana konklava).

Za tu prigodu u Sikstinsku kapelu instalira se posebnu peć i dimnjak. Kako bi se javnost na Trgu svetog Petra i u svijetu izvijestilo je li papa izabran, prigodom spaljivanja listića dodaju se posebne hemikalije koje dim čine crnim (ako nije postignuta dvotrećinska većina) ili bijelim (ako je papa izabran).

Kako se uprkos hemikalijama mnogo puta nije moglo razaznati koje je boje dim (najčešće je ispao siv), Ivan Pavao II. odlučio je da izbor pape uz bijeli dim mora popratiti i zvonjava zvona bazilike svetog Petra.

Kada jedan od kardinala dobije potrebnu većinu glasova, dekan kardinalskog zbora (ili njegov zamjenik ako je ovaj prestar za glasanje) pita izabranog papu prihvaća li izbor. Izabrani nema nikakvu obvezu prihvatiti, ali u praksi kardinali koji ne žele postati papa to unaprijed najave.

Nakon što prihvati izbor, dekan novog papu pita kojim će se imenom zvati. Nedugo potom papa odlazi u "sobu suza", malenu prostoriju uz Sikstinsku kapelu, u kojoj se odjene u papinsku odoru (unaprijed su pripremljene tri veličine: mala, srednja i velika) i pripremi se za izlazak na balkon bazilike svetog Petra.

A ondje će njegov izbor tradicionalnom objavom "Habemus Papam" (Imamo Papu) proglasiti kardinal protođakon (u slučaju ovog izbora to će biti francuski kardinal Dominique Mamberti).

Papinski ceremonijar u pontifikatu Ivana Pavla II., nadbiskup Pietro Marini, rekao je da je izlazak na balkon drevna tradicija. "Izlazak pape na balkon svetog Petra, pljesak, usklici i erupcija radosti znače da Rimljani prihvaćaju svog papu", rekao je.

"Njegovu ulogu treba shvatiti elastičnije, on djeluje više kao dobar učitelj koji nam daje dovoljno prostora, dovoljno slobode, ali se nalazi uz nas", kazao je Ratzinger, koji je osam godina poslije postao papa.

Najbolje izglede imaju italijanski kardinal Pietro Parolin i filipinski Luis Antonio Tagle
Najbolje izglede za izbor, po analitičarima i kladioničarima, imaju italijanski kardinal Pietro Parolin i filipinski Luis Antonio Tagle.

Iza njih se često spominju Ganac Peter Turkson, konzervativni mađarski kardinal Peter Erdo, liberalni bolonjski nadbiskup Matteo Zuppi, latinski jeruzalemski patrijarh Pierbattista Pizzaballa, marsejski nadbiskup Jean-Marc Aveline, malteški kardinal Mario Grech i američki Robert Prevost.

Međutim, u historiji nije bila rijetkost da su kardinali izabrali potpuno neočekivanog kandidata poput Karola Wojtyle 1978. godine, prenosi Index.