Pismo prenosimo u cjelosti:

"Svoju dijete upisali smo u Medjunarodnu osnovnu  školu u Zenici, puni entuzijazma, jer drugačija je škola, manje je đaka, našoj djeci će se neko posvetiti, naročito što sve ti jišta. A nas su učili da sve što košta i vrijedi. S ddruge strane, škola je obećavala sve, a mi smo se, zbog djece bili spremni odreći svega. Oni su obećavali  sve ono što se poželjeti moze, a mi naivno vjerovali.

Već prvu godinu primjetili smo niz neregularnosti: 

1. Upisnina: 2000 i 1600 km 
2. Udžbenici, zamislite: 150 KM
3.  i uniforma  300 km, a sve je prodato bez ikakvog računa. 
4. Razrednica im je nastavnica bosankog jezika bezlična osoba,koja u startu favorizuje odredjene učenike, upućuje ih jedne protiv drugih, a ne jedne na druge, ismijava i neprikladno komentariše radove djece. Toliko o stručnosti. 
5. Učiteljica engleskog jezika predaje i moju okolinu, matematiku i engleski. Ona je dakle  je prof.engleskog, dakle, osoba koja nema veze sa razrednom nastavom. 
6. Djeca u školi na redovnoj nastavi borave od 8.30 do 15.30. Produženi boravak sa dežurnim nastavnikom je od 7 do 8.30 ujutru, i od 15.30 do 17 h popodne. Dežurni nastavnik pri tome nema spisak i nema pojma koga čuva, dijete vam može pokupiti bilo ko, a nerijetko se dešavalo da djeca pobjegnu napolje i sačekaju roditelje,a dežurni nastavnik nema pojma. Nema nikakvih dodatnih sekcija. Djeca se vrlo često tuku i u nedostatku kontrole igraju vrlo problematične igrice.

Naša je cijela prva godina prošla u tom adaptiranju, sagledavanju i iščekivanju onog obećanog na početku.

Vjerujući, i mlađg sina upisujemo u preeschool.

Ali odmah na početku desilo se nesto sto me natjeralo na dublje istraživanje.

Bez pojašnjenja i obrazloženja saznajemo da ove godine udžbenici koštaju 250 km za svako polugodište, dakle 500 KM. I to samo ti iz engleskih predmeta. Udžbenici za bosansku grupu predmeta su naplaćeni više od regularne cijene propisane od strane ministarstva. Svaki udžbenik po 2-3 KM više. Svi udžbenici engleske gramatike nisu bili odobreni od strane Ministarstva. I naravno, opet sve bez računa. 

Udžbenici se dostavljaju isključivo iz Prizme, knjižare, kako oni kažu, sa Ilidže, a skladišnog prostora, kako ja kažem, gdje je upitno ima li kasa i račun uopšte. Saznali smo da je vlasnik škola Fetullah Gulen i pokret Hizmet,o kojem možete više saznati na Google. 

U starijim razredima dzematile se klanja sa učenicima objašnjavajući im da način na koji to oni čine nije ispravan. Slobodne aktivnosti su čitanje njegovih knjiga. Cilj cjelodnevnog boravka je usmjeravanje jednih na druge i dobročinstvo Hizmeta. Odvojiti djecu sto vise od drugih aktivnosti van škole. Samo takmičenjima i malim priredbama su u kontaktu sa drugima, te u misijama pred upis u školu i privlačenju djece i roditelja. Roditeljski su individualni, jer bitno je ne stvarati bliskost i prijateljstvo roditelja, manja je mogućnost da se odredjene stvari saznaju. Bez obzira na upisninu, udžbenike, uniformu koju plaćate vas status u toj školi ovisi o tome šta još imate ponuditi, to se otkriva posjetama kući i uvlacenjem u vas intimni svijet.Takodjer,  ne preporučuje se prijateljski odnos nastavnika i roditelja. Treba da znate samo ono što vam oni serviraju na druženjima koja oni organizuju.

Vijeće roditelja postoji samo na papiru, sastanci se nikad nisu održali. Na učionicama su prozorčići tako da direktor i poltroni mogu redovno da vrše mobing nad uposlenim, da ih prate i prijete. Nastavnici u borbi za posao trpe i sute. Većina njih u razrednoj nastavi su profesori jezika i samo  zato jer znaju jezik predaju ono za šta nisu obučeni. Ako nisu oni onda su stranci koji ne znaju riječ bosanskog, a predaju i nacionalne predmete, sto je zakonom zabranjeno. Mene zanima: KO IM JE TO DOZVOLIO???

Takodjer smi saznali da od 6 razreda kuhinja više nije u okviru one cijene školarine,već se na tu cijenu plaća jos dodatnih 400km.

Od Individualiziranog rada nema ništa, u odjeljenju sa po 16-20 učenika, dešava se da na času npr.matematike dijete odradi test za 10 minuta i onda se dosadjuje. Na zahtjev da se takvoj djeci poveća obim gradiva ili težina zadataka kako bi bili zaokupljeni, niko ništa nije poduzeo. Vrijeme predvidjeno za reading time koristi se za video igrice, stolni tenis i sl.Udžbenici ostaju u školi,  roditelji nemaju pojma sta se radi u školi, osim kad vam donesu zadaću. Na kraju u portfoliju ima jedan dva likovna rada, a vi ste poslali brdo materijala i pribora, a u svesci islamskog vjeronauke ni slova. Komunikacija učenik - nastavnik jednaka je nuli: učiteljica uopće ne pridaje značaj odgojnoj komponenti, sva djeca su u dvjema  grupama favoriti ili belajsuzi, sredine nema.

Optužbe padaju bez razgovora i pravog pristupa problemu, djeca se istjeraju na hodnik i tim činom etiketiraju i prikazuju ostalim učenicima koji ih počinju prozivati i maltretirati. Dakle, profesori targetiraju određenu djecu. Od sestogodisnjaka se traže pismene izjave bez prisustva roditelja, traženjem na uvid iste nisu date. Učenicima se ne dozvoli izaći u Wc nakon čega se unerede, presvuku ih bez obavijesti roditeljima, a onda prljavi veš pred svima daju djeci i traumatiziraju ih. 

U preeschool se upošljavaju pripravnici volonteri sa biroa, godinu dana ih maksimalno iskoriste, a druge godine zamjene novima, jer tako dobijaju besplatnu radnu snagu, za dva obroka u kantini. Zato će vam oni o svemu šutjeti, nadajući se da će se njihova pozicija promijeniti. Iz raznih razloga, u toku skolske godine izmjenjuju se dva-tri učitelja, što je djeci do 5 razreda frustrirajuce. U tom periodu učenici srednje škole djelili su zajedničke prostorije i Wc sa osnovnom školom, pri tome gurali i zlostavljali male. Vjezbanke se kopiraju u crnobijelom formatu, gdje djeca treba da riješe zadatak zbroji crvene i žute balone, npr., a nama nisu dali da kopiramo knjige u boji.

O svemu navedenom obavijestili smo direktora u Zenici, direktora u Sarajevu. Optužena sam sa dižem pobunu, bilo je kao nekih pokušaja poboljšanja jer su mi dozvolili da prisustvujem na deset časova, i sagledam situaciju. Rezultat svega bio je primjetan psihički pritisak na moje dijete, jer je bio je kriv i kad nije. Počeo se povlačiti u sebe. Plakati kad hoće u školu i sl. Ispisali smo obojicu i niko nas nije pitao zašto, jer im je očito jasno. Te godine iz razreda mog djeteta ispisalo se četvero djece, a htjelo je više, ali nakon individualnih razgovora sa roditeljima, ostalih 4 su odustali. I iz drugih razreda ispisalo se mnogo djece te godine, radi mobinga, dok je jedna učiteljica  dala otkaz, jer nije više mogla podnijeti pritisak i vrlo specifičan mobing.

Nadam se da ce i ova, moja priča pomoći svim Bosancima. Osvijestimo se, vratimo kredibilitet našim školama jer smo ih imali. 

Inače, svi smo mi Mahir i to uskoro. vam ovo bar malo koristiti, za našeg Mahira, bar sada,jer svi smo mi Mahir."

Roditelji čija su djeca ispisana iz Internacionalne škole Zenica