- U zoru 26. maja 2011. godine oficiri u civilu iz Specijalne jedinice za ratne zločine Ministarstva unutrašnjih poslova otišli su u selo da izvrše raciju u kući Mladićevog rođaka. Dvojica su se popela uz stepenice u Branislavljevoj kući i ustanovila da se vrata ne mogu otvoriti. Nešto ili neko bilo je iza vrata, piše Borger u svojoj knjizi i nastavlja.

Kada su ih gurnuli, našli su neurednu sobu u kojoj je očito neko živio. Kad su pogledali iza vrata, tamo je stajao starac s crnom bejzbol kapom. Oficiri su mu zatražili ličnu kartu i starac ju je dao.

Na njoj je stajalo ime Ratko Mladić, ali oni još nisu mogli vjerovati. Ovaj ostarjeli i isušeni lik nije nimalo ličio na osornog generala kojeg su očekivali.

- Ko ste vi? - pitali su. 

- Našli ste onoga koga tražite - odgovorio je čovjek, a oči su mu bljesnule od inata.

- Ja sam Ratko Mladić. Bio je to kraj četrnaest godina dugog bijega...

Miloš Šaljić, advokat Mladića je pozvan u Specijalni sud za ratne zločine u Beogradu da vidi svog dugo nestalog klijenta. Kad je ušao u Mladićevu ćeliju, bio je šokiran. 

- On je bukvalno bio modar, a usta i lice su mu bili zavrnuti. Ne bih ga na ulici prepoznao - prisjećao se advokat. Kad ga je ugledao, starac je ustao i stisnuo se uz advokata Šaljića, jecajući.

Sutradan ujutro Miodrag Rakić, čovjek iz BIA-e koji je bio vođa potrage za Mladićem, donio je zatvoreniku doručak i porodične fotografije. 

- Bio je prestravljen. Pitao me je hoćemo li ga ubiti. Rekao sam:

- Ne – samo  sam vam donio doručak - odvratio mu je Rakić.

Julian Borger diplomatski je urednik lista The Guardian. Izvještavao je o ratu u Bosni za BBC i Guardian, a potom se 1999. godine vratio na Balkan da izvještava o sukobu na Kosovu. Borger je bio član Guardianovog tima koji je 2014. dobio Pulitzerovu nagradu za seriju članaka o masovnom nadziranju građana poznatih kao Snowdenovi dokumenti.

Bio je i u timu nagrađenom Medaljom za istraživačko novinarstvo 2013. godine i Specijalnom nagradom Paul Foot za istraživačko novinarstvo u Ujedinjenom Kraljevstvu.

(Patria / Haris Ahbabović)