Njego status prenosimo u cjelosti:

- Stanujem u centru grada cijeli život, od rođenja, i svjedočim ludim utrkama automobila i motocikla svaku noć, pogotovo ljeti, stravičnoj buci mašina od koje se ne može oko sklopiti, i nikad se ništa poduzelo nije. Bilo je bezbroj nesreća u Titovoj ulici sa smrtnim ishodima, bez ikakvih naknadnih reakcija.

Stotine puta smo apelovali da se postave kamere, ležeći policajci, kao u svim uređenim gradovima, ali nikad nije bilo sluha.

Za mene je neopravdano, nelogično, neobjašnjivo postavljenje mnogobrojnih kamera na izlazima sa autoputa, nasred autoputa, a da u gradu, na najfrekventnijim ulicama nemate niti kamera, niti "ležećih policajaca", ali nažalost mi i jesmo zemlja apsurda.

Pa tako umjesto da hodamo trotoarima, da majke sa djecom u kolicima idu bezbjedno trotoarima, mi hodamo kolovozom čekajući da nas auto udari, a automobili, najčešće oni skupi, "odmaraju" na trotoarima. I tako decenijama, i svakim danom sve je gore.

Tragično preminula djevojka, mlada doktorica, koja je još jedna nevina žrtva "pobješnjelih, bahatih tatinih i maminih sinova", bila je odlična drugarica mojih kćerki, iz predivne obitelji, predivan mladi cvijet, na početku života i karijere, koji je u trenutku nestao.

Da li smo i mi krivi?

Jesmo, jer nijemo sjedimo i vrtimo rulet gledajući i čekajući na kojem sljedećem imenu će se kuglica zaustaviti.

Nemam riječi, duboko žalim, osjećam duboku bol i bijes, jer ne mogu ništa promijeniti.

Obitelji iskreno saučešće u njihovoj neizmjernoj boli – istakao je Vranić.