Džaferović je bio aktivni učesnik svih pregovora oko ustavnih reformi u BiH i učestvovao je mnogo puta u mnogim komisijama kada je u pitanju implementacija presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci. Samim tim dobar je sagovornik kada je u pitanju posljednja presuda u slučaju ‘Kovačević’.

Na početku je istako razliku između zadnje presude iz Strazbura i svih ostalih.

Razlika se odnosi na aktivno i pasivno biračko pravo. Mislim da je to suština. Sejdić i Finci apelirali su pred Evropskim sudom za ljudska prava zato što nisu mogli kao pripadnici ‘ostalih’, kao pripadnici jednog od konstituivnih naroda da budu kandidati za Predsjedništvo BiH. Ovdje se sada radi o aktivnom biračkom pravu. Kovačević je apelirao zato što nije mogao kao građanin da odlučuje o svim članovima Predsjedništva. Predsjedništvo je institucija koja je zadužena za cijelu BiH. Članovi Predsjedništva dolaze iz određenih naroda, ali oni nisu predstavnici naroda. Oni su predstavnici i zastupnici svih građana u BiH. Odluke Predsjedništva se tiču svih građana BiH i svi moraju imati jednake mogućnosti kada je u pitanju izbor člana Predsjeništva. Kovačević i svi koji žive u Federaciji nemaju mogućnost da odlučuju ko će biti član Predsjedništva iz srpskog naroda i obrnuto. Zato je potrebno da BiH bude jedna izborna jedinica i da svi građani imaju jednaku mogućnost – kazao je Džaferović.

Proteklih dana bilo je različitih tumačenja ove odluke. Džaferović smatra kako još treba sačekati, jer se presuda prevodi i kada su ove stvari u pitanju ‘traba napraviti jednu malu ogradu’.

Oko Doma naroda su se vodile velike rasprave. To je zakonodavni dom u punom kapacitetu kao i Predstavnički dom. Iako je Zakonodavni dom u punom kapacitetu svi građani moraju imati mogućnost da budu birani u taj dom. Dvije trećine I jedna trećina je Dejtonski omjer. Pošto se radi o zakonodavnom tijelu koje donosi zakone, svi građani moraju imati mogućnost da biraju. Ovdje postoji sistemska isključenost i u tome je problem. Građani iz Federacije ne mogu utjecati na izbor delegata i obrnuto. Kada su u pitanju ‘ostali’ oni ne mogu nikako. Potpuno su isključeni. Kada smo pokušali da implementiramo odluku Sejdić-Finci i to je bilo jedno pitanje. Pored neravnopravnosti ‘ostalih’ i njihovoj isključenosti postoji i isključenost kada su u pitanju konstituivni narodi. Isključeni su Bošnjaci i Hrvati iz entiteta Rs i isključeni su Srbi iz Federacije. Postoji presuda i na tu temu.

Džaferović kaže kako je sve počelo sa Dejtonom.

U Dejtonu postoji antinomija. To je situacija koja može da zadovolji dva dijametralno suprotna slučaja. Dakle, Dejtonski mirovni sporazum je tipičan primjer antinomije. Ustav je kazao da je dio njega Evropska konvencija o ljudskim pravima i da je napređena njeoj. Velike rasprave su se vodile kod prijevoda te rečenice Ustava BiH. Neki koji su protivnici rapnopravnosti to prevodili kao da se ne odnosi na kopletan pravni sistem. Potpuno je jasno da se to odnosi na zakon kao ukupno pravu u državi. Mora biti us skaldu sa Ustavom i sa Konvencijom o ljudskim pravima.

Smatra da bez obrira na otpore i udare, na kraju Bosni i Hercegovini oni neće moći ništa.

Ova država će jednog dana biti cjelovita i demokratska država u kojoj će svaki čovjek imati jednaka prava. Ljudi iz Sarajeva koji su odmah ovu presudu osudili na propast su oni koji ne razumiju političke procese ili nisu dobronamjerni. Ovo je vrlo važbna presuda. Neka presuda, one će jedan dan doći na sto. Na BiH su atakovale i mnogo veće, sile ali su polomile zube. Ona je opstajala i opstat će – rekao je Džaferović.

(Ajdin B.)