Nakon temeljitih priprema, operacija "Sana 95" započela je tačno u 6 sati 13. septembra 1995. godine.

Već u 6.30 neprijateljska linija odbrane probijena je na nekoliko mjesta. Iza ponoći, tačnije u 1.10 sati jedinice 502. Viteške brdske brigade ušle su u Bosanski Petrovac.

Nastavak dana iskorišten je za čišćenje terena i likvidiranje i zarobljavanje razbijenih neprijateljskih snaga.

U Bosanskom Petrovcu zaplijenjene su velike količine naoružanja, municije, artiljerijskih oruđa, materijalno-tehničkih sredstava, ratne tehnike i opreme.

Nakon kraćeg odmora, 16. septembra preneseno je naređenje komandanta 5. korpusa, generala Atifa Dudakovića da se forsiranim maršom krene prema Ključu.

Jedinice su motornim vozilima u marševskoj koloni upućene ka Ključu. Prema tom gradu krenuli su i pripadnici 510. oslobodilačke brigade koji su vodili uspješne borbe na pravcu Begova Glava - Veliki Ljutoč - Dubovsko - Vrtoče - Bosanski Petrovac.

Nakon žestokih borbi na Laništu, u Velagićima i u Pudinom Hanu, oko 21 sat jedinice 501. i 510. brdske brigade pobjedonosno ulaze u Ključ.

Vremena za slavlje nije bilo. Već narednog dana u prvim jutarnjim satima 510. slavna brdska brigada u borbenom poretku kreće ka Sanskom Mostu.

U Donjim Ramićima razbijena je četnička Zvornička brigada, a žestoke borbe vođene su i u rejonu Krasulja. Nakon njihovog oslobođanja, na red je došlo i Vrhpolje.

Ključko-sanski borci pobjedonosno su se vraćali u svoj zavičaj. Sanski Most je bio tu, tik pred njima.

Nešto prije dolaska naših snaga u rejon Vrhpolja, neprijatelj je uspio minirati most i time usporiti napredovanje jedinica 5. korpusa.

U završnim pripremama za operaciju "Sana 95" general Alagić bio je jedan od članova tima koji su usaglašavali borbena sadejstva sa dijelovima Hrvatske vojske i HVO-om.

Period od 18. do 10. septembra karakterističan je po tome što su četničke snage svim raspoloživim ljudstvom, uz angažovanje artiljerije i oklopno-mehaniziranih snaga, pokušavale sve vrijeme zaustaviti nadiranje jedinica Armije RBiH.

Skupa sadejstvujući, jedinice 502. viteške brdske brigade, Prve Gardijske i 510. oslobodilačke su 9. septembra žestoko udarile pravcem Banjci - Smajino Brdo - Donji Dabar - Sanski Most.

Ofanzivna djelovanja odvijala su se prema planu i neprijatelj je bio prinuđen na povlačenje, a naše jedinice pristupile su završnim fazama oslobođenja grada i gonjenja neprijatelja čije su se snage povlačile u neredu.

Veliki udio u ovom napredovanju naših snaga dali su artiljerci Petog korpusa, piše Historija.ba.

Bježeći od Armije BiH koja je nadirala prema Sanskom Mostu, četnici su minirali most na rijeci Sani izmedu Tomine i Vrhpolja ne bi li ih tako zaustavili u silovitom napredovanju. To im nije uspjelo.

Neprekidno vodeći borbe, uvečer 9. septembra oko 23.30 sati dijelovi 502. viteške brdske brigade i BVP-a Petog korpusa prešli su most na rijeci Sani i ušli u centar grada.

Neprijatelj je još pružao žestok otpor iz gradske pošte, međutim ne zadugo. Neposredno nakon oslobođanja grada, iz drugih pravaca, vodeći neprekidne borbe, pristižu i drugi dijelovi jedinica iz sastava Petog i Sedmog korpusa Armije RBiH.

Obavještajni podaci govorili su da su stvorene izvanredne pretpostavke za oslobađanje Bosanskog Novog, Prijedora, Bosanske Gradiške, Bosanske Kostajnice i Banje Luke.

Dejtonski mirovni sporazum spasio je agresorske snage od konačnog poraza.

(Ajdin B.)