Njegovu objavu na Facebooku prenosimo u cjelosti: 

Iako je u Bosni i Hercegovini devalviran poziv, odnosno bavljenje politikom, to bi trebalo biti, a zaista nerijetko i jeste pošten i domoljubiv posao, uloga. Donositi odluke, upravljati novcem i resursima naroda, a posebno brinuti o časti svoje lokalne zajednice, a kamoli cijele domovine, jeste čast i odgovornost.

Naime, upravo ovo, gdje se u međudržavnim odnosima borite za boje svoje domovine, jedna je od najtežih političkih vještina. Zbog toga je (pre)bitno na takve pozicije birati i imenovati najozbiljnije, najpoštenije i najobrazovanije.

Zamislite situaciju, pa i da hoćemo vjerovati da se odigrala, u kojoj vas grupa građana našeg porijekla poziva u goste u drugu državu. Ali, ne u njihove domove, u svoju avliju, u sjedišta njihovih udruženja, u centre kulture. Zamislite da vas građani zovu u institucije druge države. Tu, zaista, nešto nije normalno. Ako bi neko i povjerovao u taj scenarij, neminovno je pitanje kakvi to amateri mogu imati bilo kakvu društvenu poziciju, posebno da budu šefovi diplomatije jedne države.

A onda još nevjerovatniji sloj banalnosti. Zovu vas, kao predstavnika stranke i vaše porodice, pa da idete po institucijama neke druge države. Upravo ovdje moramo prestati vjerovati u ovakve izlike, jer su nevjerovatne i neodržive. Ove laži očito prikrivaju zakulisne – vjerovatno i kriminalne scheme, koje nam je EUROPOL predočio, a nizozemski i domaći mediji prenijeli.

Šta tek reći o privatizaciji diplomatsko-konzularne mreže naše države?! Bosanskohercegovački ambasador u Nizozemskoj dobio je nalog Elmedina Konakovića da radi u korist njegovog privatnog problema, a to jeste navod o susretu sa članovima jednog od najozloglašenijih narko-kartela u svijetu. Umjesto za državne poslove i interese, Konaković je iskoristio DKP za pokušaj neutralizacije navoda EUROPOL-a. Da stvar bude još nevjerovatnija i opasnija, ambasador je trošio državne resurse, za koje novac daju naši građani, da bi pokušao odbraniti Konakovićeve postupke iz doba dok nije bio državni ministar. Eh, ovo su vrhunski primjeri korupcije i zloupotrebe položaja. Podjednako su krivi i Konaković i ambasador.

I još nešto. Konaković nam je pažnju htio skrenuti na plaćanje karti. Nije upitno ko je plaćao karte, možda je to uradila porodično-nipovska delegacija. Bitno je s kim se sastajalo. A još bitnije, i pitanje je svih pitanja: odakle Narodu i pravdi novac za onolike plakate, za reklamni materijal, za onako uređene stranačke kancelarije po BiH, za stranačke skupove i ozvučenje, scenografiju, odakle novac za onolike aktivnosti Dobro.ba koja je, ispostavilo se, preko noći postala rasadnik kadrova NiP-a. Kako da je NiP imao više novca od stranaka koje su osnovane prije 20 – 30 godina?

(Erna H.)