Papirologiju smo brzo završili, prijavljen sam, ide mi staž, a cijela plata liježe na račun. Imam obezbijeđen odličan smještaj i dva obroka u restoranu. Uslovi su u svakom smislu mnogo bolji nego u Srbiji, a skoro sve moje kolege ovdje su već sedam-osam sezona. Planiram da ostanem ovdje što duže, možda čak i nekoliko godina, kaže za portal N1.rs kuhar iz Beograda Vanja Buđevac, koji ovog ljeta radi u istarskom mestu Fažana.

Sagovornik N1 priznaje da je prije dolaska bio skeptičan po pitanju rada u Hrvatskoj.

– Imam prijatelja iz Pule, pa sam s njim obavio jedan razgovor, pitajući ga šta mogu da očekujem, kako treba da se ponašam kad dođem i slično. Rekao mi je da Istrani vole Srbe, da su veoma prijateljski nastrojeni prema nama i da ne treba ni o čemu da brinem – opisuje momenat koji je uticao na njegovu odluku.

Kako kaže, ubrzo se i sam uvjerio u to koliko su Fažanci prijatni i gostoljubivi.

– Vole naše djevojke, obožavaju naš akcenat, kažu nam ‘vi, Beograđani, je*eno pričate‘. Svi su jako ljubazni prema nama, čak i više od toga – priča Vanja.

Vanja je prvi put u Fažani, a u konobi Korta počeo je da radi početkom maja.

– U kuhinji su mahom zaposleni ljudi iz Srbije, uglavnom iz Beograda, a ima i Makedonaca. Koliko čujem, slično je i u drugim restoranima ne samo u Fažani već i u čitavoj Istri, u kojoj je najveći broj sezonskih radnika u ugostiteljstvu iz Srbije – navodi ovaj Beograđanin.

Prema njegovim riječima, zaposleni u restoranima i kafićima u Istri mogu da zarade mnogo više nego u Srbiji.

– Zarada kuhara kreće se u rasponu od 1.800 do 3.000 eura, dok iskusni kuhari zarađuju i do 5.000 eura mjesečno. Najveće plate imaju šefovi kuhinja na luksuznim jahtama, oni mogu da zarade mjesečno i po deset, čak i dvanaest hiljada eura. Kod konobara je nešto drugačije i plate su im niže, ali imaju bakšiš, tako da na kraju mjeseca i oni izađu na prosječnu kuharsku platu. A ako je dobra sezona, zarade i više od nas. Ne bi niko dolazio za manje od dvije-dvije i po hiljade eura mjesečno – tvrdi naš sagovornik.

Do posla je došao tako što je postavio oglas na grupama za traženje sezonskih poslova.

– Naveo sam svoje specifikacije, znanje, iskustvo, pa su ubrzo počeli da mi se javljaju vlasnici restorana. Za kratko vrijeme dobio sam ogroman broj ponuda za posao, pa sam obavio intervjue i polako sužavao izbor – objašnjava nam.

Na kraju je odlučivao po tome koji gazda je u prvom razgovoru ostavio najbolji utisak na njega. I kaže da nije pogriješio.

– Našao sam jako dobrog čovjeka koji u Fažani ima četiri restorana i potiče iz poštene i cijenjene porodice iz Pule koja se dugo bavi ugostiteljstvom. Još u autobusu, dok sam dolazio u Fažanu, čuo sam sve najbolje o toj familiji. Gazda je ispoštovao apsolutno sve što smo se dogovorili, do najsitnijeg detalja. Za svojih četrdeset godina nisam doživio da se neko s toliko poštovanja ophodi prema svojim zaposlenima – priča oduševljeno.

Prije dolaska u Fažanu vlasnik konobe poslao mu je fotografije smještaja, za koji Vanja kae da je odličan.

– Smještaj je zaista sjajan, nemam nijednu zamjerku. Ukoliko se eventualno i dogodi da se nekome od zaposlenih ne svidi smještaj, gazda to odmah rješava i uzima drugi stan. Iskreno, ne znam na šta bih mogao da požalim kod tog čovjeka jer sam dobio bukvalno šta god da sam tražio – naglašava.

„Za nas iz Beograda nema velike razlike u cenama“

Radi dvokratno, prije podne četiri i po sata i otprilike isto toliko uveče.

– Period između smjena koristim da odem na plažu i uživam u moru i suncu, tako da umor i ne osjetim. Imamo po jedan slobodan dan nedjeljno, ali kad je špic sezone i posla ima baš mnogo, radimo bez slobodnog dana. Meni to ne smeta, jer i radnim danima imam dovoljno slobodnog vremena da se opustim i odmorim – kaže Vanja.

Trenutno među gostima ima najviše Čeha i Belgijanaca, u avgustu se tradicionalno očekuje veliki broj Italijana, a vikendom tokom cijelog leta Fažanu posećuju Slovenci.

– U Fažani nije jeftino, ali za nas koji živimo u Beogradu nema neke velike razlike u cijenama. E, sad, koliko će ko potrošiti od plate koju ovdje zaradi zavisi prije svega od toga kakve su mu navike i koliko je štedljiv – konstatuje.

Zanat je, kako kaže, učio od velikih kuhara, od kojih neki imaju i Mišlenovu preporuku.

– Počeo sam prije 12 godina od najnižeg stepena, a sada sam došao do najvišeg i mogu da radim sve sekcije. Imam veliku ljubav prema ovom poslu i ne bježim od njega, što je, po meni, najbitnije za dobrog kuhara – ističe naš sagovornik.


(Admir O.)