Upravo te greške u vještačenjima bile su od ključnog značaja da sud oslobodi Veljka Belivuka i Marka Miljkovića kojima se sudilo za ovaj zločin.

Blic je došao do dokumenta koji potvrđuje da je majka dječaka ubice bila jedan od troje vještaka koji su analizirali tragove prikupljene na mjestu ubistva Vlastimira Miloševića u januaru 2017. godine. Ti dokazi su prvobitno bili ključni u hapšenju Velje Nevolje, Marka Mesara i Mirka Kojića, ali su tokom suđenja postali jedan od glavnih razloga za njihovu oslobađajuću presudu.

Nepoznati ubica je tog 30. januara 2017. godine ušao u ulaz zgrade u Ulici 27. marta, gdje je Milošević stanovao. Kada se Milošević pojavio na vratima, kako je napisano u optužnici za njegovo ubistvo, egzekutor je u njegovom pravcu ispalio 10 hitaca iz “škorpiona” sa prigušivačem, od kojih ga je sedam pogodilo u tijelo i jedan ispod brade.

Teško ranjeni Milošević je stigao do tramvajskih šina prije nego što je zbog obilnog krvarenja pao na asfalt. Ubica ga je sustigao i ispalio mu još šest metaka u glavu, a potom pobjegao u susednu ulicu gdje ga je čekao automobil.

Nekoliko dana kasnije na Karaburmi je pronađen zapaljeni auto za koji se pretpostavljalo da je odvezao ubicu.

Nedjelju dana poslije ubistva policija je uhapsila Velju Nevolju pod sumnjom da je počinio teško ubistvo, kako je pisalo u saopštenju MUP. Tri mjeseca kasnije kao pomagač u zločinu uhapšen je Marko Miljković, inače kum karatiste Miloševića. O trećem učesniku Mirku Kojiću nije bilo riječi sve do podizanja optužnice.

Od hapšenja, do podizanja optužnice promijenilo se mnogo toga. Velja Nevolja je uhapšen kao počinilac, ali optužen je samo za pomaganje u ubistvu. Prema optužnici, Miljković i Kojić su kupili vozilo korišćeno prilikom ubistva, a Belivuk je ukrao tablice sa drugog automobila i stavio ih na kupljeni.

Tužilaštvo je kao dokaz protiv trojice okrivljenih predložilo brojne svjedoke, među kojima i Milicu Keckarević Marković, sudsku vještakinju koja je predvodila tim u kojem su još bili majka dječaka ubice i još jedan njihov kolega. Vještačili su DNK tragove nađene na licu mjesta i na zapaljenom automobilu.

Za hapšenje Velje Nevolje ova vještačenja su bila ključna jer je na bravici gepeka zapaljenog automobila nađen DNK Velje Nevolje, kao i na kapiji ulaza u zgradu gdje se ubistvo dogodilo.

Iako su DNK tragovi često krunski dokazi, šefica tima vještaka u kojem je bila i majka dječaka ubice uspjela je tokom svjedočenja da demantuje sebe i svoje kolege, pa je tokom saslušanja ukazala na nekoliko činjenica koje su velikim dijelom uticale na puštanje Belivuka i Miljkovića na slobodu.

U izvještaju koji su potpisali šefica tima, majka dječaka ubice i treći kolega nije se spominjao DNK Belivuka sa kapije zgrade. Štaviše, šefica tima je tada rekla da je “riječ o grešci u komunikaciji između nje i policije i da zapravo na kapiji nije nađen dokaz koji vodi do Belivuka”?!

– Pogrešno sam razumjela i zapisala informacije iz policije – pravdala se šefica tima.

Ona je ispričala da je na čaurama sa lica mjesta nađen trag nepoznate muške osobe, a da je trag Belivuka bio na bravi gepeka automobila korišćenog prilikom ubistva.

Na ovom tragu, međutim, postojao je i DNK druge osobe, zbog čega su advokati odbrane tvrdili da je dokaz nedovoljno čvrst. Svjedočenje vještakinje šokiralo je sud jer je izjavila da neki od DNK dokaza nisu mogli da se koriste jer ih je, navodno, “kontaminirao policajac” tokom uviđaja!

Nakon saslušanja vještakinje ubrzo je donijeta oslobađajuća presuda, a ozloglašeni Veljko Belivuk i Marko Miljković su pušteni na slobodu. Ubrzo oni su krenuli da stiču sve veći uticaj u podzemlju, a godinama kasnije je utvrđeno da su počinioci ovog ubistva, ali su pravosnažno oslobođeni i ne može dvaput da im se sudi za isti zločin.

Tokom svjedočenja Srđana Lalića, svjedoka-okrivljenog u postupku koji se sada vodi protiv klana Veljka Belivuka, govorilo se između ostalog i o ubistvu Miloševića. Lalić je rekao da je u medijima vidio da se dogodilo ubistvo i da je bio “iznenađen, razočaran i uplašen”.

Lalić tvrdi da je nekoliko dana prije ubistva sa Miljkovićem i Belivukom postavio na Miloševićev automobil GPS uređaj, kao i kabl za nadzor u blizini njegove zgrade. On je pojasnio da mu oni tada nisu rekli da će Milošević biti likvidiran, zbog čega je, kako sada tvrdi, bio razočaran.

“Niste mi rekli da ćete ga ubiti, mislio sam da ćete ga povrijediti. Čak sam te pitao da li treba da ga prebijemo zajedno, a ti si se nasmijao, rekao si “ne, ne””, rekao je Lalić..

Na pitanje Miljkovića šta su on i Belivuk radili to veče kada je Lalić navodno postavio GPS uređaj, Lalić je odgovorio da su čuvali stražu, odnosno da su gledali da neko ne naiđe.

Šefica tima forenzičara, Milica Keckarević Marković, prije izvjesnog vremena je reagovala na medijske napise o ovom slučaju.

Naime, rezultati koji su dati u Obavještenju o toku vještačenja Biološkog fakulteta u Beogradu od 06. 02. 2017. godine su potvrđeni i dopunjeni u nalazima od 26. 04. 2017. godine, a što je i doc. dr Milica Keckarević Marković kao predstavnik tima vještaka sa Biološkog fakulteta potvrdila u svom iskazu datom na glavnom pretresu održanom 06. 03. 2018. godine.

Takođe, DNK nalaz u ovom predmetu nikada nije osporen, a što se može vidjeti u presudi donijetoj 11. 05. 2018. godine (predmet K.br.357/2017 Višeg suda u Beogradu)“, piše u dopisu dr Milica Keckarević Marković redakciji Nove.

Dijana Hrkalović je optužena da je, kako se sumnja, iskoristila svoj položaj sekretara Uprave kriminalističke policije, a kasnije i, kako je navođeno, položaj državnog sekretara MUP kada je izdala nezakonite naloge Dejanu Milenkoviću, načelniku Službe za specijalne istražne metode (SSIM) Uprave kriminalističke policije (UKP) da, kako se navodi u optužnici, ne dostavlja izvještaj i prikupljeni dokazni materijal iz mobilnih telefona i SIM kartica oduzetih od Veljka Belivuka i drugih osumnjičenih za ubistvo Vlastimira Miloševića.

Kako se sumnja, umjesto da, kako je to zahtijevala procedura, materijal bude predat sudiji i tužiocu koji su vodili postupak za ovo ubistvo, Hrkalovićeva je navodno naložila da se prikupljeni dokazi predaju njoj.

Da bi obavio njeno naređenje, okrivljeni Dejan Milenković je, kako je navedeno u optužnom predlogu, izdao naloge policijskim službenicima da nakon ekstrahovanja podataka iz tri mobilna telefona Velje Nevolje, kao i sa SIM kartica, podatke narežu na CD i da ih predaju njemu. On ih je kasnije proslijedio državnoj sekretarki.

Policijskom službeniku zaposlenom u odsjeku za forenziku drugi dio zadatka odnosio se na uklanjanje tragova dijela, odnosno, naređeno mu je da sa svojih računara izbriše sve dokaze koji su ukazivali da je radio na tom predmetu i da potom elektronski oblik izvještaja dostavi drugom kolegi. On je tada dobio naređenje da hard disk sa izvještajem i Belivukove telefone drži u radnom stolu pod ključem i da ih nikome ne predaje dok to ne naredi Dijana Hrkalović. O tome iz kog su slučaja dokazi, kao ni šta je u njima, kako je rekao Tužilaštvu, nije ništa znao.

Tako je i bilo, dokazi su bili zaključani u fioci više od godinu dana, uprkos tome što su traženi iz Suda i Tužilaštva. Kada je službenik pominjao Milenkoviću da je neophodno da se dokazi predaju, on mu je ponavljao istu rečenicu kako je u pitanju “nalog tadašnjeg vrha Ministarstva unutrašnjih poslova, Hrkalovićeve i ministra Nebojše Stefanovića, koji kažu da će ti predmeti biti uzeti u rad kada za to dođe vrijeme”.

Onda je 27. 03. 2018. godine, nakon što je istražni postupak okončan, optužnica podignuta i glavni pretres bio u toku, Milenković prenio nalog Hrkalovićeve da se izvještaj i telefoni predaju organima nadležnim za postupak.

U međuvremenu, Dijana je puštena iz pritvora i sada se brani sa slobode, prenosi Srpskainfo.