Mihaela je rođena 18. novembra 2002. godine u Osijeku. Bila je odlična učenica tokom cijelog školovanja. Njena mama Jadranka za HRT-ovu emisiju Nedjeljom u 2 ispričala je da je bila radosna djevojka koja je oko sebe uvijek širila sreću.

- Naša Miha, naša radost, sve naše. Ona je bila dijete koje je oko sebe širilo pozitivu, okružena uvijek prijateljima, ambiciozna, uvijek smo suprug i ja znali reći da je imala svoj stav, od vremena kad je išla u vrtić znala je što će obući... Pa sve do upisa na fakultet, kad je u sebi prepoznala onaj osjećaj da želi pomagati ljudima, da želi biti s djecom koja nemaju roditeljsku skrb, da želi podršku ženama koje su zlostavljane, koje su u sigurnim kućama, da svima njima pruži potrebnu podršku..., kazala je Mihaelina majka kroz suze.

- Tatu je zvala tajo, mamu je zvala mamice. I u onim trenucima kad je bilo najteže, ona je znala prići i uvijek onim svojim lijepim, crnim okicama pogledati, s puno sućuti, saslušati... Uvijek je vjerovala u dobro, znala je da ima dobro u ljudima. Mislila je da je svijet jedno sigurno mjesto. Bila je toliko puna dobrote i vedrine, borac za pravdu. Jednom joj je profesorica rekla - pa ti si pravi harambaša, ti si ženski harambaša. I to je bila naša Miha, ispričala je njena majka.

Mihaela je ove godine željela položiti vozački ispit. I sama je radila po tri posla, kaže Jadranka, i svugdje gdje je radila, svi su imali samo lijepe riječi.

- Nismo mogli pojmiti da se ona više neće vratiti na naša vrata. Ponekad se nadam, pogledam navečer kad se probudim, možda se pojavi i kaže "mama, to je bila šala, vratila sam se". Ne možemo, ne možemo shvatiti da našeg djeteta više nema. To je nemoguće, kaže Mihaelina majka.

Mihaelini roditelji kažu i da im do danas, gotovo tri mjeseca nakon ubojstva, niko iz policije nije izrazio saučešće.

- Pokušaj zataškavanja, prije toga laganje da je sama izvršila samoubistvo, je nama samo dodatno povrijeđivanje rana. Mi znamo svoje dijete, nitko nije mogao pojmiti to što se plasiralo u medijima. Ne mogu shvatiti da je netko to mogao tako plasirati, kaže majka.

- Mi smo saznali ko je Mihaelu ubio kad smo došli na patologiju. Mi smo sve iz medija čuli, nismo mogli doći sebi. Mi smo izgubili dijete, koje nam nitko ne može vratiti, ali taj nedostatak poštovanja prema žrtvi, prema roditeljima, sestri... je nešto što podjednako boli. Nikad nam saučešće nisu izjavili. Niko, zaključuju Mihaelini roditelji.

Podsjetimo, 21. septembra navečer Marko Smažil, policajac koji je tek mjesec i po ranije dobio službeni pištolj, upucao je Mihaelu Berak. Smažil je sam prijavio njenu smrt, u početku tvrdeći da se ubila.

Osječka je policija utvrdila da se radi o ubistvu iz nehata, odnosno ubistvo je policija okarakterizirala kao blaže kazneno djelo dovođenja u opasnost općeopasnom radnjom ili sredstvom. Ali istog dana Državno je odvjetništvo prekvalificiralo slučaj u ubistvo koje je Smažil počinio namjerno. 

Iz DORH-a su prošli mjesec za Index potvrdili da je Smažil još uvijek u zatvoru. Prema Protokolu o zajedničkom radu policije i Državnog odvjetništva u kaznenim predmetima, policija sama odlučuje o postupanju u tom slučaju. Također, iz DORH-a su potvrdili da neće istraživati osječku policiju, čiji je šef Krunoslav Patača u nekoliko navrata branio zaključak policijskog krim-istraživanja.