Hrvatska je podnijela zahtjev za punopravno članstvo 21. februara 2003. godine dok je službeni status kandidata za članstvo u EU dobila 18. juna 2004. godine.

Pristupni pregovori su službeno otvoreni 3. oktobra 2005. godine. A 1. jula 2013. godine Hrvatska je postala 28. punopravna članica Evropske unije.

Pregovori su bili opterećeni saradnjom s Haškim sudom i slovenskom blokadom zbog bilateralnog spora oko granice, ali i umorom od proširenja u tadašnjim članicama. Bilo je i tada jasno da je Hrvatska uhvatila zadnji voz i da nakon nje još dugo neće biti proširenja. 

Prethodno proširenje iz 2004. godine, kada je odjednom ušlo 10 država, a čijim se dijelom može smatrati i priključenje s odgodom Bugarske i Rumunije tri godine kasnije, bio je više geopolitički projekat ujedinjenja Evrope nakon završetka Hladnog rata, pa se manje insistiralo na ispunjavanju kriterija, a više gledalo kroz prste radi višeg cilja.

Hrvatska nije imala tu pogodnost pa je mjerena puno strožijim metrom, a u EU-u nije bilo žurbe da se pregovore završe što prije.

Ulazak u EU je među najvažnijim događajima u hrvatskoj historiji, što je uz članstvo u NATO, koji je uspjela da ostvari četiri godine prije, bio njen glavni vanjskopolitički cilj od samostalnosti.

Šta se sve desilo za deset godina članstva?

U zadnjoj godini ovoga desetljeća Hrvatska je ostvarila sve svoje evropske integracijske ciljeve. Od 1. januara ove godine članica je eurozone i šengenskog prostora. Uz pomoć Evropske unije, Hrvatska je u ovom desetljeću povezala svoj teritorij izgradnjom Pelješkog mosta, koji je postao jedan od najvidljivijih simbola članstva. 

Hrvatska je u prvom desetljeću članstva uspješno odradila i prvo predsjedanje Vijećem EU u prvoj polovini 2020. iako je bila "slučajna predsjednica". Velika Britanija, koja je trebala predsjedati u drugoj polovini 2017. godine, objavila je, naime, da odustaje od predsjedanja nakon referendumske odluke o napuštanju EU-u. Stoga je promijenjen ranije utvrđen redoslijed predsjedanja i Hrvatsku je umjesto drugog polugodišta 2026. zapala prva polovica 2020.

Prvo hrvatsko predsjedanje ostat će upamćeno po pandemiji koronavirusa zbog čega su otpali mnogi planirani sastanci koji su se trebali održati u zemlji. Bilo je to jedinstveno predsjedanje jer se rad Vijeća morao prilagoditi novonastalim okolnostima, prije svega, obaveza socijalnog distanciranja onemogućavala je fizičke sastanke pa se zbog toga prešlo na virtualne sastanke. 

Kako je članstvo u EU utjecalo na hrvatsku privredu, standard života...

Hrvatska privreda je prije ulaska u EU upala u recesiju koja je trajala više od šest godina. Ukupan pad realnog BDP-a u razdoblju od 2009. do 2014. godine iznosio je 12,6 posto. Tek je 2019. BDP prestigao razinu iz 2008. godine, što znači da je izgubljeno deset godina.

Od 2015. BDP je počeo rasti sve do 2020. kada je zbog pandemije koronovirusa zabilježen velik pad od 8,6 posto. Međutim, hrvatska privreda se brzo oporavila i 2021. zabilježen je spektakulran rast od 13,1 posto, a 2022. rast je usporio na 6,3 posto.

Hrvatska se najbrže oporavila od pandemije i u odnosu na pretpandmijsku 2019. imala rast od 11,8 posto, i po tome je prva u EU-u ispred Poljske, koja je imala rast od 11,2 posto.

Hrvatska je iseljavanjem u proteklom desetljeću izgubila gotovo 10 posto stanovništva. Bolji uvjeti rada i života u bogatijim članicama, ali i manjak radne snage - posebno u Njemačkoj, koja ima više od dva miliona slobodnih radnih mjesta - doveli su do ozbiljnog odlaska stanovništva.

No, za Hrvatsku postoji nekoliko znakova da je trend odlaska iz zemlje usporen, ali još nije stao. Iskustva drugih zemalja pokazuju da se imigracija i emigracija izjednačavaju kada nivo ekonomske razvijenosti dosegne oko 80 posto prosjeka EU, čemu je Hrvatska sa svojih 73 posto blizu.

Da bi u dogledno vrijeme dosegla evropski prosjek, Hrvatska bi morala rasti znatno brže nego što je sada. Potencijalni rast nije otežan samo padom broja stanovnika, već i niskom produktivnošću te nedostatkom reformi u javnoj upravi i pravosuđu. Ipak, dobrobiti članstva u EU postaju još jasniji kada se Hrvatska usporedi s nekim zemljama bivše Jugoslavije koje ekonomski stoje lošije.

Što se tiče stope zaposlenosti ona je 2022. porasla na 70%, što je iznad Italije, Grčke, Španije i Rumunije, ali znatno ispod baltičkoga prosjeka (79%), a posebno Češke (81%). Također, broj zaposlenih je prešao 1,6 miliona, a stopa nezaposlenosti je snižena na 6 % – ispod 100.000.

Jednim dijelom se to dogodilo zbog ranije emigracije nezaposlenih, ali se isti takav proces odvijao i u drugim članicama na sličnoj razini razvitka – Latviji, Litvaniji i Rumuniji.

Hrvatska je prvi put nakon dugog razdoblja prošle godine zabilježila pozitivan migracijski saldo – više je ljudi došlo nego otišlo. Imgracija iz dalekih zemalja za Hrvatsku je nova pojava, no zasad se čini da se hrvatsko društvo vrlo dobro nosi s tom pojavom. 

Također, kupovni ekonomski standard porastao je sa 63 na 75 % evropskoga prosjeka. Prosječna neto plata povećana je za 44% u istom razdoblju, a Hrvatska ove godine bilježi i jedan od najbržih oporavaka realnih plata nakon velike inflacije. Hrvatska u svakom slučaju više nije druga najlošija članica nakon Bugarske, kao što je to bilo u prvim godinama nakon priključenja Uniji. Danas se takmiče sa Slovačkom, Grčkom, Rumunijom, Latvijom, Mađarskom, Portugalom, potencijalo s Poljskom.

Hrvatski građani podijeljenog mišljenja

U isto vrijeme obični građani, pritisnuti s brojnim problemima, niti ne razmišljaju previše o prednostima ili nedostatcima od ulaska u EU. Portal Zagreb.info je na svom Facebook nalogu postavio anketu sa pitanjem „Koje su pozitivne promjene koje je Hrvatska doživjela ulaskom u EU“, a odgovori su bili različiti. 

 

“Puno toga se promijenilo. Imamo Pelješki most, Evropskim sredstvima se finansira puno projekata, pomaže obrtima, i puno toga dobroga”, zadovoljna je jedna žena u komentaru.

“Hrvatski proizvodi postali su domaća roba Evropske unije. Studenti mogu koristiti subvencije Erasmusa, Hrvatska poticajna sredstva. Do sada smo 11 milijardi eura u plusu. Zakonodavstvo više ne otkriva toplu vodu nego koristi najbolju praksu EU. Hrvatski je postao službeni jezik EU”, nabrojao je jedan stanovnik Zagreba.

Ali u komentarima moguće je pronaći dosta negativnih razmišljanja građana. 

Za mnoge od njih nije se puno toga promijenilo osim činjenice da u većinu država Evrope sada mogu putovati samo s ličnom kartom kao i to što je Hrvatska od ove godine postala dio eurozone od kada je euro službena valuta.

“Na žalost EU, osim u predpristupnim pregovorima, nije nas uspjela natjerati da postanemo demokratska i pravna država, a financijskom pomoći pomaže korupciji, jer slabo kontrolira”, jedan je od komentara.

“Prate Evropu a plate tri puta manje, pozitivno je što možemo sa papirima svugdje raditi i živjeti kao ostali”, “Sve je gore, nakaradnije i skuplje. Dali smo skoro sve, a dobili vrlo malo. Ne odlučujemo ni o čemu i zato smo najjadniji u Evropi”, ogorčeno su pisali čitatelji.

“Kupuju i grade diljem naše obale dok naš čovjek ne može priuštit sedmicu dana mora, donose se hrpa zakona i pravila koje bi mi trebali poštivati a o kojima nas uopće ne pitaju, ukrcavaju nam strance, dok naše ljude tjeraju van”, zaključili su neki građani.

Može se sigurno reći još mnogo toga, ali Hrvatska je danas zasigurno bolje mjesto za život nego prije deset godina. U velikoj mjeri je to rezultat koristi od evropske integracije, koju BiH za razliku od Hrvatske neće doživjeti u skorijoj budućnosti.

(Aldin B.)