Usvajanje nove reformske agende nije izuzetak. Dokument je predstavljen s puno pompe, dok građani pitaju hoće li se promjene zaista osjetiti u svakodnevnom životu i da li postoje jasni rokovi, odgovornosti i sankcije ako mjere ostanu mrtvo slovo na papiru.

Kad je sadržaj u pitanju, riječ je o širokom okviru reformskih zahvata koji bi, uz prateću finansijsku podršku EU, trebali unaprijediti funkcionalnost ekonomskog, pravnog i političkog sistema. Ipak, oko detalja se već otvaraju rasprave, od etničkog veta u ključnim regulatornim tijelima do realnog kapaciteta institucija da isporuče rezultate u rokovima.

Profesor Elmir Sadiković s Fakulteta političkih nauka za Source portal govorio je o usvojenoj reformskoj agendi, ulozi SNSD-a na evropskom putu BiH i izgledima opozicije u RS-u.

Na konstataciju da je agenda predstavljena kao “ključni korak”, a da javnost očekuje jasne rokove i učinke, Sadiković poručuje da je okvir kompleksan, ali i da je razlog za oprez i dalje prisutan.

„Sadržaj reformske agende je složen i predstavlja okvir različitih reformskih mjera koje, prema zahtjevima iz Brisela, treba provesti u narednom periodu. Iako je finansijska podrška Evropske unije koja prati i omogućava sprovođenje ovih reformi nesumnjivo značajna, smatram da je još važnije to što se kroz ovaj proces unapređuje funkcionalnost ekonomskog, pravnog i političkog sistema države. Ipak, nisam previše optimističan da će se procesi potrebnih reformi odvijati željenim tempom i u punom obimu. U javnom prostoru se već javljaju i određeni prigovori na usvojeni sadržaj agende, kao što je pitanje etničkog veta u Konkurencijskom vijeću i Vijeću za državnu pomoć. Mislim da trebamo sačekati i odgovor iz Brisela na usvojeni dokument“, govori nam Sadiković.

Govoreći o tome koliko politika SNSD-a usporava reforme i evropski put BiH, i je li to glavni razlog blokada ili su krive i druge elite, Sadiković ističe da je to odavno svima jasno.

„To je, naravno, svima jasno. Postoje očiti otpori integracijskim procesima na različitim nivoima vlasti, a oni se manifestiraju na različite načine, zavisno od konkretnog pitanja. SNSD je, bez sumnje, najodgovornija politička stranka za takvo stanje, što potvrđuje njen otvoreno antievropski i antizapadni politički stav. U tom kontekstu značajan dio odgovornosti snosi i HDZ BiH. Teško je racionalno objasniti opredjeljenje HDZ-a BiH za evropske integracije, dok istovremeno održava čvrste partnerske odnose sa SNSD-om na državnom nivou“, kaže Sadiković.

A kada je riječ o opoziciji u RS-u i njenoj sposobnosti da se ozbiljno suprotstavi SNSD-u na predstojećim izborima, profesor dodaje da problem nije ideološki, već strukturalni i duboko ukorijenjen.

„Izbor između SNSD-a i opozicije u RS-u nije ideološko pitanje. Radi se o tome da se SNSD i Milorad Dodik kao personifikacija stranačke politike i prije pravosnažne presude diskvalificirao kao politički sagovornik, ne samo u pitanjima integracije BiH u EU, već i o svim pitanjima koja opterećuju društvene i političke odnose u Bosni i Hercegovini, a o kojima treba razgovarati. Smisao politike je rješavanje društvenih konflikata a ne njihova proizvodnja. Politika SNSD-a je politika proizvodnje konflikata. Mislim da će opozicija u RS teško dobiti većinsku podršku biračkog tijela. Ne samo zbog unutrašnjih odnosa ili uticaja vlasti iz Srbije, već i zbog činjenice da je SNSD decenijama gradio partijsku birokratsku strukturu moći i potpune društvene kontrole. Zapravo smo tek na početku promjene političkih odnosa u Bosni i Hercegovini", zaključio je Sadiković.