„Ponekad se zapitam da li je ovaj režim toliko infestiran političkim cinizmom i korupcijom da više nikoga i ne iznenadi kada gubitak od 3,2 miliona KM postane ulaznica za novo radno mjesto? Jer upravo to se dešava pred našim očima.“ – pita Selmanović.

“Umjesto da direktor “Sarajevo šuma”, kojem je istekao mandat i koji je preduzeće ostavio u dubiozi od skoro 15 miliona KM akumuliranog minusa, ide na biro, on se uhljebljuje. I to ne bilo gdje, nego kao vršilac dužnosti za plan i analizu. Plan i analiza čega? Propasti?

Kao zastupnik građana ovog kantona i neko ko još vjeruje u javnu odgovornost pitam se da li iko u ovoj vlasti uopšte čita izvještaje o poslovanju javnih preduzeća? Ili su oni samo forme koje se arhiviraju dok se fotelje dijele među “našima”?

Ovaj čovjek je u decembru 2024. potpisao nabavku žičare vrijedne skoro 1,8 miliona KM i drobilice od 1,4 miliona KM, bez ijednog urađenog elaborata, bez stručne analize, bez uvažavanja upozorenja da ta sredstva nisu ni potrebna, ni isplativa za šumski teren kojim Sarajevo šume gospodare. Pa tako dobijemo žičaru koja ne može da se registruje, drobilicu koju niko ne zna niti može da koristi, i strojeve koji do danas nisu zaradili ni jednu jedinu marku.

A građani? Pa sve kaže činjenica da je skoro 3,2 miliona KM otišlo na mašine koje stoje i propadaju, jer se neko sjetio da nakon njihove isporuke u martu pošalje tek par ljudi na obuku u Austriju. Obuku nakon koje se, vjerovali ili ne, samo jedan radnik usudio raditi na njima.

A kada se vratimo na izvještaje, onda slika postaje još sumornija. Nabavke goriva i dijelova bez tendera, ugovori o djelu umjesto regularnog zapošljavanja, imovina bez stvarnog vlasništva, neslaganje knjiga, manipulacije, neraspisani konkursi za nadzorni odbor, 600.000 KM iz budžeta utrošeno bez traga… i tako redom.

I umjesto da za sve ovo neko odgovara, mi treba da gledamo kako se isti kadar postavlja da gleda planove tamo gdje je već pokazao da zna samo praviti gubitke.

Ovo nije greška. Ovo je režim. Ovo je organizovana kriminalna hobotnica. Jer nije problem u jednom čovjeku, problem je u politici koja ovakve ljude štiti, nagrađuje i vraća im funkcije. Problem je u ministrima koji šute. U Skupštini koja okreće glavu. U narativu da je sve to “normalno”.

Ja kažem, nije. Ne može biti normalno da javna sredstva postaju privatna igračka. Da se šume troše, a gubici rastu. Da se direktori koji su sve uništili, sada postavljaju da planiraju nove projekte.

I tako dok se jedna žičara raspada prije nego što je ikad išta povukla, raspada se i povjerenje u Kanton Sarajevo. Ali ono što oni ne razumiju, povjerenje možete izgubiti samo jednom”, napisao je Selmanović.