Razlog je pismo koje su ambasadori i generalni konzuli BiH iz Republike Srpske, pod utjecajem pravosnažne presude predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku, poslali na njegovu adresu. U tom pismu navode da više neće poštivati smjernice vanjske politike BiH, već isključivo odluke institucija Republike Srpske.

U pismu, koje je nedavno objavljeno u medijima, ističe se da će "na sve relevantne adrese koje pokrivaju diplomatske misije biti poslate verbalne note kojima se osuđuje postojanje nelegalne i vandejtonske okupacione uprave u BiH na čelu sa njemačkim državljaninom Christianom Schmidtom, koji se lažno predstavlja kao visoki predstavnik."

Ambasadori i generalni konzuli koje je imenovala članica Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Željka Cvijanović poručili su da iskazuju lojalnost ustavnim i demokratskim institucijama entiteta Republika Srpska, "iz koje dolaze i koja im je jedina otadžbina."

U pismu upućenom predsjedniku Republike Srpske, koji je nedavno pravosnažno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja dužnosti predsjednika RS, konstatuje se da "državna zajednica BiH nema više spoljnu politiku."

Pismo su potpisali ambasadori i generalni konzuli BiH: Aleksandar Bogdanić, Aleksandar Vranješ, Aleksandra Mičić, Biljana Gutić Bjelica, Bojan Vujić, Bojan Đokić, Boro Bronza, Vera Sajić, Dragan Vuković, Dragan Јaćimović, Duško Kovačević, Željko Samardžija, Koviljka Špirić, Milorad Živković, Obrad Kesić, Siniša Bencun, Siniša Berjan i Tatjana Telić.

Sagovornici iz diplomatskih krugova tvrde da pismo predstavlja nepromišljen i ishitren potez aktuelnih vlasti u RS, te da može nanijeti štetu isključivo interesima RS.

– Zamislite da ambasadori ili generalni konzuli Španije u Parizu, Berlinu, Londonu ili Briselu prestanu slušati instrukcije iz Madrida i javno kažu da će zastupati samo interese i odluke Katalonije. Španska vlada bi ih odmah proglasila personama non grata i tražila njihovo povlačenje – ističu sagovornici.

Dodaju da je pismo savršen povod da predstavnici BiH kao što su Denis Bećirović, Željko Komšić ili Elmedin Konaković postupe po istom principu.

Nekadašnji ambasador BiH u Francuskoj i Egiptu Slobodan Šoja kaže da je pismo diplomatski autogol i da vanjska politika BiH nije nestala odnedavno, već da u praksi nije ni postojala.

On upozorava da će diplomatska zajednica u zemljama domaćinima biti zainteresovana samo za to da li ambasadori i konzuli govore u ime države. Ukoliko budu govorili u svoje ime, biće marginalizovani ili protjerani.

Potpisivanjem pisma, prema njegovim riječima, potpisnici prestaju biti diplomate i postaju političari, čime štete interesima RS, Srbije i svom ugledu.

Šoja zaključuje da je srpska politika u RS često donosila korist pojedincima, a štetu društvu.